Moderna kuhinja - na moj način

Da, da, da,da znam ... Kome se uopće da stajati ispred štednjaka kad vani temperature prelaze preko 30 C... Niti meni baš, no kad jednostavno nemaš izbora i kad jednostavno nešto moraš tada ćeš to i napraviti. Evo nečeg s čime se nisam susretao, a ujedno kako od vrbovača možete napraviti idelanu zamjenu za meso.Iako ovaj recept nije nastao nedavno, naprotiv mislim da mi na računalu stoji malo još od prošle godine i čeka svoje vrijeme da bude objavljen. Prošle godine dobio sam od jedne poznanice vrbovače koje su bile smrznute i kad mi je rekla da od njih mogu napraviti i klasične zagrebačke odreske s još klasičnijim nadjevom - šunkom i sirom nisam se dugo dvoumio već zasukao rukave i bacio se u koštac s njima.

Otkako se vrijeme stabiliziralo sve više vremena provodim iza stana kojega sam preuredio u namjenu vanjske terase,a tu su i ove godine cherry rajčice, bundeva, dvije vrste peršina, suncokret, začinska bilja...koje također zahtijeva svoju pažnju i brigu. Projekat i dalje radim, no uzeo sam malenu pauzu jer sam došao do faze popisivanja kompletno cijelog inventara koji ću trebati. Ako ste ikada pisali projekat i to jako dobar i kvalitetan projekat onda znate i koliko je energije potrebno uložiti u njega, pa sam zato malo i stao jer jednostavno se ne želim previše isforsirati pa sutradan biti slabije energije.

Što se junk food-a tiče tu sam uvijek slab, pa sam tako prije nekoliko dana na putu do Vinkovaca dobio dvije ponude gdje da nešto usput pojedemo. Bio je to Interspar ili Mc'donalds. Znam da u Intersparu što se gotove hrane tiče nude takvo smeće od hrane da bih radije bio gladan nego li išta pojeo od toga. Ista stvar je i s tzv. "kuhanim obrocima" Konzuma. To jednostavno nije moj đir, jednostavno me odbija i u većini slučajeva dovoljno mi je samo da vidim ponudu u vitrinama i želudac mi se počne okretati. Tako da je odabir ipak pao na Mc'donalds i onaj tipični, najveći i najgori junk food. U Mc'donalds jako rijetko zalazim, možda svake 2-3 godine i opet sam se uvjerio u isto da mi je isti osjećaj u želudcu nakon njihovog obroka kao da sam se kamenja najeo.

No realno gledajući meni nije isto pojesti negdje vani junk ili ga napraviti kod kuće. Kod kuće sam daleko sigurniji da znam što jedem i uvijek je sve svježe i dobavljeno od domaćih OPG-ovaca, pa tada imam manju grižnju savjesti. Kalorije ne gledam i iskreno totalno me živciraju ljudi koji su kontradiktornim mojem mišljenju, misleći da će cijeloga života moći se očuvati, biti lijepi, mladi i zgodni. Yeah right... Slažem se samo s činjenicom da treba svakako pripaziti što unosimo u sebe, ali da ću sad biti na nekakvim dijetama, izgladnjivati se, to nikada...

Ukoliko ste već probali moj domaći prženi krumpir onda znate da mu slabo tko može odoljeti. Što se vrbovača tiče nema tu nikakve prevelike filozofije jedino što treba na svaku staviti određeni nadjev, preklopiti s drugom vrbovačom, te pažljivo ispanirati i ispržiti u dubokoj masnoći. Na suncokretovom ulju više ništa ne pržim, već sam se prebacio na biljnu mast za koju kao kažu da je bolja od suncokretovog. Kome je za vjerovati ne znam, ali ima veću, širu i meni bolju namjenu. Ne mogu čak niti reći da je ovo ne znam kakav recept, ali vrlo dobro može doći kao ideje kad nemate nikakve inspiracije ili jednostavno želite nešto novo isprobati. Što se okusa punjenih vrbovača tiče jako me podsjetio na okus piletine jer ipak gljive u sebi sadržavaju više bjelančevina nego li što ga bilo koja vrsta mesa ima. Vegetarijanci mogu upotrijebiti nadjev za punjenje na bazi sireva i povrća sve povezano jajima, a veganci tofu i sojine proizvode. Normativa nema pa bi bilo dobro da po osobi nudite 3-4 komada punjenih vrbovača uz odgovarajući prilog po želji. Za nešto "lakši" obrok vrbovače možete jednostavno sotirati na kombinaciji određene masnoće uz dodatak maslaca jer su gljive dosta suhe i jednostavno traže nekakvu masnoću kako bi bile mekše ili ih jednostavno možete napraviti na umak po želji.

Potrebni sastojci : ( za cca 2 osobe )

10- tak komada svježih ili smrznutih vrbovača
šunkarice i sira trapista ( po potrebi )
klasični sastojci za paniranje ( bečki način : oštro brašno, jaja i krušne mrvice )
prethodno skuhani i ohlađeni krumpiri ( dolje u postupku moći ćete vidjeti direktni link kako ga pripremiti )
mješavina začina ( po potrebi i želji - crveni luk i češnjak u granulama, sušeno peršinovo lišće, sol, mljevena slatka paprika, kajenski papar i sl .)
oštro brašno
biljna mast ( za prženje )

Postupak :

Moje smrznute vrbovače su izgledale ovako :Izgledom me malo podsjećaju na tofu, a laganim pritiskom imate dojam kao da pritišćete spužvicu koja u sebi sadržava veću količinu vode. Ukoliko radite sa smrznutim prethodno ih lagano ocijedite od viška vode.

Na svaki kolutić gljive stavite šunkarice i sira trapista tako da nadjev ne prelazi preko njih i kako biste ih što jednostavnije ispanirali.

Na nadjev stavite drugi kolutić gljive, te prstima lagano pritisnite. Panirajte prvo u brašno, jaja i krušne mrvice. Postupak možete još jednom ponoviti kako biste u potpunosti bili sigurni da nadjev tokom prženja neće iscuriti van na način da opet prvo uvaljate svaki komad prvo u jaja, a potom u krušne mrvice. Ukoliko Vam ostane viška slobodno ih možete smrznuti te kao takve smrznute odmah ispržiti.

Ili ih kao jednostavniju iliti "light" verziju možete sotirati na tavici i poslužiti uz sotirano povrće ili bilo kakav drugi prilog po želji.

Svaki komad nadjevene vrbovače pržite u dubljoj masnoći sve dok ne dobije zlatno-smeđu boju, te ih ostavite na kuhinjskom papirnatom ubrusu kako bi se ocijedile od viška masnoće.

Poslužite uz prženi krumpir za koji recept možete vidjeti na ovom LINK-u.

Za velike gurmane kao ja :D , poslužite uz krišku limuna i svježu sezonsku salatu po izboru. Kad bih imao priliku imati ovakvih gljiva kod sebe prije bih svoju prehranu bazirao na gljivama nego li na mesu, a vjerujte mi da nema baš nikakve razlike u okus i usporedbi s mesom.

Kakav ste više tip osobe? Spontani ili direktni i ciljani ? Ovisi li to o situaciji u kojoj se zateknete ili koje Vam život postavi pred Vaš put? Ako sam u nečemu najviše spontan onda je to kuharstvo i slastičarstvo. Kuharstvo je mnogo jednostavnije, sve se zapravo odvija spontano po pitanju hrane ili ukoliko određena situacija zahtjeva direktno određenu stvar, namirnicu i sl, dok je slastičarstvo sasvim druga stvar, no uz malo sreće, a više znanja i tu možemo pronaći tzv. surogate i samo najuporniji uvijek dobijaju. U drugima stvarima sam također spontan jer mogu slobodno reći kako imam debelog iskustva što se tiče nekakvih odluka bile one spontane ili direktne i ciljane. Direktne i ciljane skora pa nikada ne ostvare ili uz to postoje i određene osobe koje promjene mišljenje u roku sat-dva vremena, zato i više ciljam ka spontanim odlukama jer se manifestiraju mnogo bolje nego li direktne i ciljane, pa kako bude, bude...

Svima je sasvim poznata stvar da tokom ljetnih dana trebamo što više i češće piti vodu i unositi u organizam tekuću hranu iliti kako ja znam reći "tečna jela". Ali postoji jedna stvar, a ta je da tokom ljetnih dana nema te sile koja će mene nagovoriti da jedem vruću juhu, čaj i bilo kakav topli-vrući prilog jer tada mi bude još toplije i dobijem totalni kontraefekat, a inače imam problema i to baš problema s znojenjem i to mi dodatno još više poremeti jer zbilja je postalo već pomalo frustrirajuće kako nigdje ne mogu otići bez ručnika ili vlažnih maramica. Imam dosta faza u životu kad se poželim domaće pileće juhe i dosta hrane koju jedem na žlicu jer sam na takvoj hrani odrastao, što ne znači da ne jedem junk food. No kad me želja uhvati napravim i junk food koji jedino prihvaćam kad si ga ja osobno radim i jer sam previše samokritičan, a prema drugima još gori! :D Meni osobno sve vrste ragout juha skoro pa sve su kao kompletno jelo, doduše možda još i uz koje noklice s brašnom i ja sam sit skoro pa cijeli dan. No kad u hladnjaku imaš to što imaš tad je vrijeme za spontane reakcije, postupke izrade jela.

Koncentrat rajčice,pileći parizer, sušeni vrganji, svežanj svježeg špinata ( lišća), domaće tjestenine koje sam dobio od jedne poznanice i bivše radne kolegice koje upotrebljavaju za fiš i perkelt od soma koji se jede s takvom tjesteninom uz dodatak svježeg sira i slanine.

Dok sam počeo raditi bio sam pomalo skeptičan jer nisam bio baš sasvim siguran u okus i kombinacije rajčice sa špinatom i još uz to sve parizer, no naprotiv okus me iznenadio sasvim pozitivno.S obzirom kako je ovo jelo nastalo sasvim improvizirano nema određenih normativa koliko čega Vam je potrebno.

Potrebni sastojci : ( za cca 4 osobe )

4 jušne žlice koncentrata rajčice ( koristio sam Podravkin )
100 g pileće parizera
200 g prethodno skuhano špinata
30 g sušenih vrganja
300 g sušene tjestenine ( po izboru )
1/2 čajne žličice sušenog ili svježeg origana
sol i šećera po ukusu

Postupak :

U posebnu posudu na vatru stavite lonac s pola litre vode i prokuhajte ga sa solju i šećerom po ukusu. Kad prokuha maknite s vatre, te dodajte koncentrat rajčice i dobro promiješajte. Ukus kasnije radite po vlastitom nahođenju.

Vrganje potopite u mlakoj vodi, te ih ostavite 10 minuta da omekšaju. Nakon toga ih dobro ocijedite, odložite sa strane, a vodu sačuvajte jer ćemo je kasnije naknadno dodati.

Tjesteninu skuhajte na uobičajeni način, ali je skuhajte da bude skoro pa sirova. Razrađeni koncentrat rajčice vratite natrag na štednjak te prokuhajte. Ubacite tjesteninu, a nakon toga usitnjeni i prethodno skuhani špinat. Začinite po ukusu i kuhajte sve dok tjestenina ne postane al dente.Pileći parizer sotirajte na tavici, izvadite van i nasjeckajte na sitnije komade, te dodajte u juhu-varivo. Na samom kraju dodajte vrganje i podlijte dodatno s vodom u kojoj su se vrganji namakali.

Poslužite toplo.

P.S. ukoliko želite ovu juhu-varivo možete i zgusnuti s kuhanim i izgnječenim krumpirom, gustinom ili zaprškom. Meni osobno je i ovako bilo dovoljno jer se nalazilo dovoljno tečnosti i krutih stvari kao što su tjestenina, špinat, pileći parizer i vrganji.

Prije tri tjedna našao sam se u dvoumici ili ne znam kako bih to nazvao "troumici" ne znajući što da prije i prvo obavim. Očekivao sam i ranije da ću objaviti recepte koje sam Vam ponudio da glasate na FB grupi , no obaveze i balansiranje me je pritisnulo sa svih strana pa sam blog morao opet jednostavno malo zanemariti. Bavim se s cvijećem kojega imam iza stana, kao i začinskog bilja pa većinu vremena provedem tamo i na zraku, tipične kućanske obaveze, jučer sam za prijateljicu pekao pite s jabukama na štapićima i čips od kelja, a i moram započeti s popisivanjem inventara za svoj restoran. Većina ljudi je u zabludi i misli si ako ne radiš da imaš vrijeme svog ovog svijeta, no ja mislim sasvim suprotnom i uvijek pametno iskoristim to vrijeme, ne prolaze mi dani bez veze, a rok za otvaranje restorana je vrlo blizu pa moram dodatno potegnuti i dati maksimalno energije da to obavim kako treba.

Prošlo je i tri i pol godine otkako pišem i vodim ovaj blog i FB grupi Vas je sad preko 3.000! Hvala Vam svima što me i dalje pratite, a ja ću to sve opravdati s finim receptima. ;)

Na nečiju žalost ili nečiju sreću najviše ste glasovali za čokoladni tart s šumskim voćem kojega sad možete pročitati, ali uskoro će i ostali tako da ne morate se brinuti jer će svi biti objavljeni. :)

Prije skoro dva i pol mjeseca s prijateljem iz srednje škole sam radio ovaj tart i povrtni quiche sa slaninom. Kuhar je po struci kao i ja i htio sam da ga vidim na djelu jer jednog dana kad budem trebao zaposlenika-recimo njega htio sam ga testirati da vidim kakav je zapravo u kuhinji i kako se snalazi. Najveći problem koji je napravio je taj da je i za quiche napravio slatko tijesto, tako da smo jeli slatki quiche umjesto slanoga. :D No bilo je ukusno i ono najbitnije pojelo se sve.

Quichevi i tartevi za one koji ne znaju su vrste pita i to porijeklom iz Francuske kuhinje. U oba se koriste prhka tijesta, quichevi slani, a tartevi su slatki. Quichevi su poželjni za poslužiti se dok su topli iako su i hladni ukusni dok tartevi se poslužuju isključivo hladni. Većina nas misli pa zašto to ne zovemo jednostavno pitama, a ja im kažem da su za to krivi Francuzi čiju gastronomiju izričito cijenim, volim i štujem. Oni se s hranom odnose na poseban način, delicije su dosta delikatne, unosi se puno strasti i ljubavi i nisu od ljudi koji bi kuhali i pekli samo da bi jeli i to mi se strašno sviđa kod njih.

Recept je vrlo jednostavan, samo je bitno pratiti svaku stavku i rezultati će biti zadovoljavajući. Prvi tart koji smo prijatelj i ja radili nismo jednostavno mogli odoljeti da se ohladi već smo ga u poluvrućem stanju išli rezati, no svakako ukoliko imate vremena i mogućnosti ispecite ga dan ranije kako bi se čokoladna krema i voće lijepo povezalo i kako biste mogli dobiti što ljepše izrezane komade tarta. Kod ovog tarta čokoladnu kremu možete koristiti kad se ohladi i za nekakve druge slastice tipa torti, muffina, cupcake-ova i sl. Po konzinstenciji mi je odlična i svenamjenska. Jaje tada možete prilagoditi na način da ga stavite ili izostavite u receptu. Kod quicheva i tarteva osobno ne volim kad ima puno nadjeva, a tijesta gotovo pa ništa pa uvijek gledam da dodam malo više tijesta kako bi se nastao pravilni balans između tijesta i nadjeva bilo da je riječ o slanom ili slatkom nadjevu.

Sastojci potrebni za prhko tijesto :

125 g maslaca
100 g šećera u prahu
250 g glatkog brašna
2 žumanjka
3 jušne žlice hladnog mlijeka
na vrh noža praška za pecivo
malo veći prstohvat soli

Sastojci potrebni za voćni nadjev :

500 g smrznutog ( svježeg ) šumskog voća ( ili bilo kojeg drugog voća po izbora )
4 jušne žlice šećera kristala ( manje ili više, ovisno volite li više slatko ili kiselije )
2 jušne žlice ruma ( za kolače )

Sastojci potrebni za čokoladni nadjev :

150 ml mlijeka
150 ml slatkog vrhnja za šlag
200 g tamne čokolade ( 50 ili 72 % kakaa - iako možete slobodno i onu slabiju čokoladu za kuhanje koristiti)
1 jaja ( po mogućnosti domaće )

Postupak :

U dubljoj posudi pomiješajte sve suhe sastojke, te ih prosijte kroz gustu cjediljku. Dodajte preostale sastojke te umijesite tijesto sve dok ne dobijete homogenu smjesu. Obložite prozirnom folijom, te ostavite u hladnjaku na nekakvih pola sata.

Ukoliko radite sa smrznutim voćem prethodno ga odmrznite, te ga stavite u manju dublju posudu. Dodajte rum i šećer, te tako pirjajte sve dok se tekućina ne reducira. Voće nakon toga procijedite kroz gustu cjediljku, a sok sačuvajte kojega kasnije recimo možete ukuhati s malo gustina te poslužiti uz ovaj tart s tučenim slatkim vrhnjem ili po želji.

Za čokoladni nadjev u posudu stavite mlijeko i slatko vrhnje i ostavite na laganoj vatri da počne lagano strujati. Maknite s vatre te dodajte komadiće čokolade, te dobro izmiješajte. Vratite na vrlo lagano vatru i miješajte sve dok se čokolada ne otopi. Dodati jaje, energično promiješati te ostaviti još vrlo kratko na vatri samo da baci lagani "ključ", te maknuti s vatre.

Tijesto izvadite iz hladnjaka. Razvaljajte ga, te stavite u onaj kalup za quicheve i tarteve. Viljuškom izbockajte na nekoliko mjesta, te ponovno vratite natrag u hladnjak. Za to vrijeme ugrijte pećnicu na 180 C. Ubacite tijesto da se peče nekakvih cca 15 minuta, izvadite van.

Na polupečeno prhko tijesto ravnomjerno rasporedite voće, te ga prelijte s čokoladim nadjevom.

Opet pecite na 180 C, nekakvih 30-40 tak minuta pazeći da ne prepečete.

Prije posluživanja dobro ohladite kako bi se čokolada i voće stegnulo. :)

Tko su oni? Zašto ih ima? Zbog čega to rade? Koja je svrha i satisfakcija u cijeloj toj priči? Iskreno previše se ne opterećujem tim stvarima, no uvijek ih se sjetim i pričam o njima jer su svugdje oko nas. Vrebaju, promatraju Vas iz prikrajka i šire svoje negativne vibre i pogotovo onda ako im dozvolite ili pokažete da ste slabi.

Prije nego li objavim preostala dva recepta ; lažnu pitu od sira i macaronse evo nečega malo drugačijeg i nesvakidašnje, no opet popularno, zanimljivo i efektivno za ovo doba godine, no prije nego li počnem išta pisati o receptu vratiti ću se na temu "hater"-a.

Hateri ili kako bi se po naški prevelo "mrzitelji" većine stvari, a nekih i svega živoga što hoda i kreće se po ovoj planeti, koji prijepodne mrze cijeli svijet, a poslijepodne sebe i obrnuto. Ne znam kakva su vremena došla da skoro pa svi svima zavide, ljubomorni su i jednostavno ne vole da je drugima lijepo u životu, da im ide sve kako su si zamislili, da imaju novaca, sretni su u ljubavi, međusobne obiteljske veze su uredne i njeguju se, rade i puno takvih sličnih primjera. Većina ih se drži one priče : "zašto bi njemu/njoj bilo lijepo, kad meni nije" i maleni milijun takvih primjera. Vjerujem da su to ljudi koji su totalno isfrustrirani, nezadovoljni kompletno cijelim svojim životom, imaju previše slobodnog vremena i sl. Meni osobno je jako drago kad vidim da ljudi uspijevaju, da su sretni i zadovoljni i da imaju i ne opterećujem se kojekakvim pričama, tračevima i sl. glupostima jer imam previše obaveza da bih se bavio određenim pojedincima. Uzmimo za primjer jednu moju susjedu koja prijepodne sebe mrzi, a poslijepodne cijeli svijet, koja priča drugima kako mi spavamo na novcu i sl. gluposti, zatim uzmimo za primjer kako sam prije nekoliko dana napokon uspio promijeniti ime grupe na FB-u i kad je preko 20 hatera jednostavno odlučilo dislike-ati grupu misleći da su meni vjerojatno naštetili, misleći kako i dalje možda neću pisati nove priče i recepte. :D Takve stvari su me prije pogađale, a danas gotovo pa da me i ne zanimaju, no kad osjetim da je netko strašno ljubomoran idem linijom manjeg otpora jer ne kaže se badava da kad su ljudi ljubomorni treba ih dodatno nahraniti. :D

A sad nešto malo o ovim smrznutim lizalicama iliti popsicle-sima kako bi u Americi ih zvali. Prije par tjedana u jednoj trgovini tata mi je kupio lubenicu koja uopće nije bila slatka, a još ka tome već je lagano počela u unutrašnjosti trunuti. Razmišljao sam si tokom dana što da napravim s njom jer je zaista bila nikakva i tako sam se odlučio na sok od lubenice i smrznute lizalice.

Priprema svega toga ne može biti brža ni kada biste to htjeli, no opet dobili ste nešto nesvakidašnje i za određenu publiku nešto novo, zanimljivo i kreativno. Aromatizirani šećerni sirup ne bih niti stavljao da je lubenica imala normalni okus i da je bila slatka, no ukoliko budete imali više sreće nego li ja, šećer jednostavno izbacite. Posudice za popsicles nisam koristio otkako sam ih kupio, pa sam došao na ideju da ih napokon sprovedem u djelo i unesem još dodatnosti i živosti na ovom blogu.

Potrebni sastojci :

1 l soka od lubenice

Sastojci potrebni za aromatizirani šećerni sirup :

500 ml vode ( koristio sam svoju magnetiziranu )
150 g šećera kristala
polovica limuna ( koristio sam bio limun - dobio od jedne prijateljice )
1 čajna žličica sušene korice ( od mandarine, jabuke, naranče - (optimalno))
1 veća grančica svježe mente ( imam je u svojem vrtu )

Postupak :

U manji lončić ubacite vodu, dodajte šećera i sve navedene sastojke. U nedostatku istoga možete koristiti limun, mentu ili bilo što drugo što imate kod kuće. Varijacija na ovaj aromatizirani sirup je veliki, pa si dajte dušu na volju i ovisno što volite.

Stavite na štednjak i kuhajte cca 5-7 minuta.

Maknite s štednjaka i ostavite da se aromatizirani sirup malo ohladi. Što se dodavanja korica tiče, možete slobodno dodati i malo više jer je lubenicu malo teže zamaskirati s drugim dodatcima.

Dok se sirup hladi u međuvremenu lubenicu narežite na kriške, te meso dodajte u multipraktik ili je usitnite s štapnim mikserom. Osobno nisam vadio koštice iz lubenice jer su navodno jako zdrave i ne smeta mi ako mi se zalijepi za nepce ili da ih pojedem pa sam ih ostavljao.

U sok od lubenice ubacite sirup, te ga dobro promiješajte. Po želji možete sok direktno natočiti u izdubljenu lubenicu, dobro ohladiti i pred serviranja ubaciti kockice leda i plastične slamke. Odlična stvar za razno-razne party-e. :)

Gotovi i pripremljeni sok ubacite u posudice za sladoled i ostaviti u dubokom zamrzivaču nekoliko sati da se smrzne.

Netom prije vađanja iz posudica malo ih pređite s vrućom vodom iz slavine kako biste ih što jednostavnije mogli izvaditi iz kalupa. I to je to! :)

Vjerujte u sebe u bilo kojim odlukama i zacrtanim ciljevima jer jedino tako ćete moći ostvariti svoje snove... To je moj životni moto koji pratim godinama i koji je u potpunosti istinit. Ne dozvolite drugima da Vam govore da za nešto niste dovoljno dobri, da nećete uspjeti, da to određeno nije za Vas ili jednostavno niste dorasli tom izazovu. Ljudi su jako ljubomorna bića, skeptična, puna strahova koji su ujedno i kočnica i kamen sputavanja koji će Vas jednostavno pokušavati prekinuti u nečemu za što ste se čvrsto odlučili napraviti. Kad bih slušao sve strane priče drugih ljudi mislim da ne bih daleko dogurao, ne bih imao svoje "ja" i jednostavno bio bih preslab da išta riskantno napravim. Isto tako znam da je u redu i korektno da se svakoga posluša i uči na tuđim greškama, no sve ima svoje limite i to jednostavno bi trebali znati kada je dosta. Ako će Vam netko uvijek govoriti da sve što radite ili pokušavate napraviti nećete uspjeti maknite se od tih ljudi jer iz njih progovara očaj. To su osobe koje se boje svoje vlastite sjene, nisu spremne nositi se sa životom, nisu sebe prihvatile i vječito znaju suditi. Vjerujte mi da Vam takva vrsta negativnosti ne treba u životu, ignorirajte ih pa makar se radilo o najbližim članovima obitelji jer Vam nikada neće donijeti dobro u životu, a to Vam govorim iz svojeg vlastitog iskustva. Samo pozitivno, bavite se sa stvarima koje Vas ispunjavaju, čine zadovoljnim i za koje mislite da ćete napraviti korisno. Sve ostali i svi ostali su nebitni. :)

Ovo je predzadnji recept koji je na FB grupi dobio najviše Vaših glasova pa je došao red i na ovu pitu da istipkam recept. Prije je nisam nikada radio, a nije mi se učinila kao nekakva prevelika financijska investicija i rekoh da napravim. Radi se o tome da u ovoj piti nema sira, već se kao zamjena koristi jogurt i kiselo vrhnje, te samim okusom tokom konzumacije malo tko bi i rekao da u njoj nema sira. Izrada prhkog tijesta je malo drugačija nego li ona rustikalna koju upotrebljavam godinama i mislim da je opravdano zaslužila da se nađe na blogu. Nije kompleksna za izradu tako da će je zbilja svatko moći napraviti bez ikakve greške, uzevši u obzir da se gornji dio tijesta riba po nadjevu. Jedino na što bi se trebalo pripaziti je to da se priprema u dubokom plehu zbog nadjeva, a i samog tijesta koje će tokom pečenja uduplati se. Ukoliko želite malo odskočiti od standardnog recepta i ukoliko volite savjetujem Vam da u nadjev od jogurta,vrhnja i bjelanjaka ubacite sušenog voća ili orašastih plodova po želji i volji. Što se limuna tiče tu sam opet bio dobio bio limun od jedne prijateljice pa sam ubacio i limunove korice. Ukoliko niste te sreće predlažem da limune dobro operete pod mlakom vodom, te ih posipate sa sodom bikarbonom i malo soli. Prelijte vodom i kao takve ostavite nekoliko sati da to izgrize sve pesticide koje se nalaze u limunovoj korici. Okus pite je zbilja takav da se osjeti u njoj kao da ima sira, a tijesto se doslovno topi u ustima, baš kao i nadjev. Najbolje bi bilo kad je ispečete da je poslužite tek sutra ukoliko je to moguće, a sumnjam ( hahahha ) jer će tada se svi okusi lijepo spojiti i kako ja kažem pita će "sazriti" i biti još boljeg okusa. Sad mi je malo i krivo što sam radio u najmanjem plehu je i što nisam upotrijebio onaj pleh od pećnice, no ukoliko se za njega odlučite opet svakako upotrijebite onaj dublji pleh i cijeli normativ uduplajte.Tijesto po vrhu možete naribati ili ga možete razvući kao i za svaku klasičnu pitu, to ostavljam Vama na odabir, a sad idemo na recept. :)

Sastojci potrebni za prhko tijesto :
(* normativ je uduplan zbog velikog pleha * )

760 g glatkog bijelog brašna
8 žumanjaka ( koristio sam domaća )
240 g domaće svinjske masti ( ili maslaca-margarina ( ovisno što imate,što volite i s čime ste naviknuli se raditi ))
250 g šećera kristala
1 p.p.
2 vrećice vanilin šećera ( koristio sam domaći aromatizirani )
ribana korica od 1 1/2 limuna ( koristio sam bio limun )
prstohvat soli

Sastojci potrebni za nadjev :

8 bjelanjaka
1800 g kiselog vrhnja ( možete i jogurt koristiti )
200 g šećera kristala
2 vrećice vanilin šećera ( opet sam koristio svoj domaći aromatizirani )
12 jušnih žlica glatkog bijelog brašna
sok od 2-3 limuna ( ovisno o veličini limuna - ako su manji upotrijebiti tri komada )
orašasti plodovi, grožđice ( po želji i ako volite )
prstohvat soli

Postupak :

Prije svega masnoću koju ćete stavljati u tijesto ostavite vani nekakvih cca 30 minuta kako bi malo omekšalo. Brašno prosijte s praškom za pecivo.Dodajte šećer,sol i masnoću te prstima brzo izmrvite tijesto da bude teksture kao pijesak, samo malo grublje. Pred kraj ubacite žumanjke i limunovu koricu i tijesto još jednom dobro razradite i umijesite. Podijelite gotovo tijesto na dva jednaka dijela. Jedan dio ostaviti u hladnjaku da odstoji i odmori nekakvih 30-tak minuta, a drugu dio tijesta razvaljajte u obliku valjka kako bi se tijesto što prije ohladilo ( zamrznulo), omotajte prozirnom folijom, te ostavite u dubokom zamrzivaču.

Za nadjev u dubljoj posudi izmiješajte pjenjačom lagano sve navedene sastojke sve dok ne dobijete homogenu smjesu.

U drugu posudu ( bilo kakvu osim plastične) dodajte bjelanjke, te ih malo posolite i ulupajte u prozoračni snijeg od bjelanjaka pazeći da ih ne pretučete. U pleh za pečenje rasporedite prvi dio tijesta ( onaj koji je bio u hladnjaku). Gotovu smjesu vrlo lagano ručno umutite na način kako se okreće kazaljka sata na zidu, lagano ali opet energično pazeći da ne istisnete zrak iz smjese.

Na gotovo prvo tijesto rasporedite nadjev, te ga vrlo lagano utapkajte i protresite tepsiju za pečenje opet pazeći da se izbacite previše zraka iz nadjeva. Po vrhu pomoću ribeža naribajte drugi dio tijesta ( i to onoga koje ste zamrznuli), te ga rukama kasnije samo malo rasporedite kako bi na cijeloj površini bilo prekriveno tijestom. U većini recepata, ali i tehnički je ispravno da se tijesto uvijek na pola ispeče, a zatim dodaju nadjevi, no u ovom slučaju mi to nije bilo potrebno jer bi se donji dio tijesta prepekao i potamnio. Tokom pečenja sam u nekoliko navrata provjeravao s drvenom čačkalicom. Ukoliko na njoj ne ostane nikakvog sadržaja tada ste sigurni da je tijesto pečeno.

Ubacite u prethodno zagrijanu pećnicu na 180C i pecite sve dok ne dobije zlatno-smeđu površinu ili tokom pečenja kao i ja u nekoliko navrata provjeravajte da li je pečeno. Sve ovisi koliko je pita i visoka što logično i znači da će joj trebati malo više da se ispeče. :) I to bi bilo to.

Kad se ohladi posipajte je sa šećerom u prahu i uživajte, topi se u ustima. :)

Kažu da je potrebno jako puno vježbe i prakse, ljubavi i strpljenja kako bismo nešto odradili kako treba i kako bismo uspjeli. Ovi macaronsi su pravi primjer kako vježbom i upornošću ih možete dovesti do savršenstva i da budu baš onako kako ste ih i zamislili. Nema tko nije čuo za njih, a još manje onih koji se nisu uhvatili u koštac s njima. To su maleni sitni, ali kalorični kolačići ( puslice) koje se dobivaju na vrlo složen način, no praksom i svakim detaljnim korakom možete ih dovesti do savršenstva.

U zadnje vrijeme sve manje i manje vremena imam za blog i pisanje novih postova jer radim na projektu za svoj restoran,isprobavam jela s jelovnika, a uskoro bih trebao i napraviti jednu kampanju s video receptima o kojima ću tek kasnije pisati kad budu aktualni i postavljeni na youtube.

Prije nego li sam se odlučio napisati Vam i recept za njih pročešljao sam preko stotinu fotografija i odabrao one najbolje kako bih Vam prikazao svaki korak njihove izrade i kako biste na kraju balade ustanovili da uistinu nisu toliko komplicirani koliko se čine. Mali milijun puta sam ih radio i svaki puta je nedostajalo nešto ; ili prehrambene boje nisu valjale, nisam dovoljno "makronizirao" smjesu ili ih nisam dovoljno pekao, no eto i to tzv. mučno doba je prošlo i svaki put kad ih radim pristupam s velikom željom i interesom bez ikakvih strahova i glavobolja kako će ispasti kad ih izvadim iz pećnice. Jedino još danas i još uvijek bitku vodim s dresir vrećicom pa se moram na svakakve načine snalaziti, no i to će uskoro proći kad mi počne dolaziti profesionalna oprema u restoran. :P

Mišljenja po pitanju macaronsa su jako podijeljena. Neki će Vam reći da bjelanjak od žumanjka treba biti odvojen po nekoliko dana, neki će Vam reći da su direktno sa svježim bjelanjcima radili. Ja sam probao obje varijante i jedna i druga su mi se učinile dobrim. Jako je bitno da su jaja svježa kad ih kupite i odmah ih direktno odvojite od žumanjka, a zatim ih čuvate koji dan u hladnjaku, a pred samu uporabu ostavite ih vani na sobnoj temperaturi 24 h prije upotrebe. Isto tako nikada bjelanjke nemojte mutiti u plastični posudama i zdjelama jer se u njih lako uvuku masnoće koje tamo obitavaju i to je jedini razlog zbog kojega Vam bjelanjci možda neće uspjeti. Pripazite i na prehrambene boje bilo da su u prahu,gelu ili tekuće, jer kad sam ih u početku radio koristio sam dosta starije boje kojima je istekao rok. Doduše one nisu pokvarene, ali da će Vam pokvariti kolač ili u ovom slučaju macaronse upropastiti će ih, a to ćete moći vidjeti na jednoj od fotografija.

Dakle bjelanjcim trebaju biti odvojeni od žumanjaka po dva-tri dana. Tada se lupaju sa šećerom u prahu u koje se dodaje suha smjesa od oljuštenih i fino mljevenih badema i šećera u prahu, te prehrambene boje. Tada dolazi postupak "makronizacije" gdje baš trebate pogoditi točnu gustoću smjese. Tada gotovu smjesu prebacujete u dresir vrećicu te ih istuskujte što ćete također moći vidjeti na fotografijama dolje, a možete upotrijebiti i one silikonske kalupe ili ih jednostavno istiskivati na masni papir za pečenje - po želji i kako Vam je najbolje i najjednostavnije. Tada se kao takvi suše nekoliko sati ( sve dok se na njima ne napravi vidiljiva i opipljiva "opna" ), te su tada spremni za pečenje, a nakon toga hlađenje , te nadjevanje sa svim mogućim kremama i onima koje najviše volite.
Verzija macaronsa ima bezbroj no po ovom receptu dolje su mi najbolje ispali.
Vjerujte nisu toliko komplicirani kao u opisu, a ako imate dodatnih pitanja slobodno se obratite. :)

Sastojci potrebni :

130 g bademovog brašna ( ili mljevenog i dobro prosijanog )
115 g bjelanjaka ( iliti 3 bjelanjka od jajeta srednje veličine)
80 g šećera kristala
200 g šećera u prahu
prstohvat soli
prehrambene boje po želji ( meni osobno najbolje one u prahu )

Postupak :

Ako ste uvod dobro i pažljivo proučili i pročitali nekoliko puta tada ste mogli primjetiti da sam naveo kako jaja trebaju ( bjelanjak ) 24 h prije upotrebe ostaviti vani na sobnoj temperaturi. Bademe možete u cijelosti koristiti, pa ih zatim blanširati i oguliti. Ja se s time nisam nešto posebno opterećivao. Možete ih i tostirati pa samljeti u fini prah , a zatim ih nekoliko puta dobro prosijati kako biste dobili fino mljeveno bademovo brašno. Ja sam ih samo samljeo i prosijao kroz gustu cjediljku.

U dublju posudu dodati prosijane bademe, a zatim u to dodati prosijani šećer u prahu.

U posebnu metalnu ili staklenu zdjelu ubaciti izvagane bjelanjke, te dodati soli. Mikserom miksati na najmanjoj brzini pa postepeno pojačavati brzinu. Tokom miksanja kad se bjelanjci počnu lagano pjeniti na tri puta dodavati šećera kristala i nastaviti miksati na srednjoj brzini kako ne biste istjerali previše zraka iz bjelanjka jer Vam u protivnom macaronsi neće uspjeti. Kad smjesa postane lagano pahuljasta tada dodati prehrambenu boju i još jednom kratko i na najslabijoj brzini miksera nastaviti miksati sve dok se boja ne povežee s bjelanjakom i ne dobijete lijepu i homogenu smjesu.

Nakon toga ide najbitniji dio kod izrade macaronsa, a to je koliko ćete dobro pomiješati bjelanjke s mješavinom bademovog brašna i šećera u prahu. U obojene i dobro istučene bjelanjke dodajte smjesu bademovog brašna i šećera u prahu. Uzmite spatulu i dodajte dio mješavine te lagano kružnim pokretima počnite miješati smjesu i to na način kako se kreće kazaljka na satu. Dodajte ostatak bademovog brašna i šećera u prahu te nastavite raditi na isti način kako sam opisao, pazeći da spatulom dodirujete i dno posude.

Smjesa će biti ispravna ako sa spatule smjesa pada kao "lava" i to je znak da ste i s tim procesom završili što možete vidjeti i na fotografijama. Ukoliko se smjesa prekida to će Vam biti znak da je još uvijek jako gusta, te da je potrebno da se još treba lagano umiješati. Znam da zvuči komplicirano možda za neke, no zaista nije! :) Samo hrabro!

Smjesu prebacite u dresir vrećicu te ih istiskujte u silikonski kalup ili jednostavno samo na pleh od pećnice koji ste prethodno obložili s masnim papirom za pečenje.

Nakon toga slijedi proces sušenja što dakako ovisi u kojim uvjetima živite. Za sušenje im je potrebno dosta suhog zraka jer će time što prije i brže napraviti opna na vrhu, a kad se napravi to će Vam biti znak da su spremni za pečenje. Ovisno o suhom zraku, vremenski će ovisiti i koliko će se sušiti što je isto jedan od vrlo bitnog i važnog faktora prije pečenja. Kad ste ih prebacili na kalup ili na pleh nekoliko puta udarite lagano o radnu površinu kako biste izbacili višak zraka i kako tokom pečenja ne bi napirili se od zraka i popucali tokom pečenja. Ukoliko Vam na prstu tokom isprobavanja ne ostane sadržaja to je znak da su spremni za pečenje, a ukoliko Vam ostane tada će to biti znak da je potrebno ostaviti ih još sa strane da se suše, baš kao i puslice. Isto tako pri dodiru ako se malo udube isto je znak da su spremni za pečenje.

Sve pećnice isto tako nisu iste i to Vam jednostavno neću moći pomoći već ćete s praksom sami uvidjeti koliko točno će se peći bilo da je vremenski ili temperatura pećnice. Osobno sam ih pekao na 130 C, cca 15-tak minuta uz par provjera. Tokom pečenja poželjno je par sitnih puta otvoriti vrata pećnice kako bi izašla para jer se macaronsi u biti trebaju sušiti i zrak isto tako treba biti vruć i suh.

Tokom pečenja možete ih provjeriti da li se miču i to laganim dodirom ruku. Ukoliko se miču ostavite ih u pećnici još nekoliko minuta.

Macaronsi su uspjeli kada tokom pečenja ispod njih se napravi stopalo ( onaj čupavi dio kako ja kažem iliti "stopalo" kako većina zna reći ) i to je jedan od vrlo bitnih stvari i ono što ih čini posebnim i jedan od najiščekivanijih trenutaka koji svi očekujemo kad ih radimo. Ja jednostavno sjednem pokraj pećnice i promatram ih. :P

Kad su pečeni izvadite ih van, te maknite s pleha kako bi se ohladili i ostavite sa strane da se ohlade. Poskidajte ih sa silikona ili papira za pečenja i okrenite naopačke kako bi se što prije ohladili, a zatim ih punite pomoću dresir vrećice i to kremama po želji i onima koje najviše volite.

A sad ću Vam pokazati neke od svojih grešaka i što mi je prestavljalo probleme.

Ovdje sam smjesu previše miješao pa je ispala jako rijetka i zato se smjesa po papiru za pečenje razlijevala. Dakle PRIPAZITE kako je miješajte jer baš trebate potrefiti onu pravu konzinstenciju!

Imaju savršeno stopalo i lijepo zaglađeni su, samo estetski izgledom nisu izgledali više na macaronse i to samo zbog smjese koja mi je ispala previše rijetka. Macaronsi trebaju biti lijepog i pravilnog kruga bez izbočina i onog tzv. "repića" na vrhu.

Ovdje su ispali dosta dobro, no problem je bio u kremi koje sam malo previše stavio pa naknadno prepravljao i opet nisam bio zadovoljan. Možda je i problem u meni jer pokušavam biti perfekcionista. :P

Kod ovih je bio problem opet proces "makronizacije" jer nisam dobro smjesu izmiješao, a najveći problem je napravila prehrambena boja! Da, dobro ste čuli. Nema niti stopala, boja je jako blijeda i previše kreme je bilo.

A najbolji dosad su ovi:

Iako bih na estetici mogao još malo vježbati, no i dalje su mi savršeni. Eto to bi bilo to, zasučite rukave, uhvatite se u koštac s njima i samo hrabro!

Kao profesionalni kuhar moraš raditi i kreirati jelovnike, osmišljavati normative, razduživati namirnice i hranu, biti brzoodlučan,a pogotovo onda kad se nađeš u neočekivanim situacijama ili se dogodi nešto neplanirano, skoncentriran na posao i po meni dvije najbitnije stvari,a to su ljubav i strast prema tome što radiš i ono što bi u cjelini zaokružilo cijelu ovu priču, a to je organizacija.

Organizacija je u svim poslovima jako bitna, a pogotovo u kuharstvu. Bez organizacije nema napretka, posao neće biti dobro i na vrijeme organizaran ma koliko god da ste dobar i vrijedan radnik, pa čak niti ljubav prema tome poslu Vam neće pomoći i ne kaže se badava da je organizacija pola posla. To je glavna stavka u mojoj struci i koje se uvijek držim i krećem od nje. Poslove nakon organizacija vrlo je jednostavno realizirati ako imamo dobar plan i strategiju, a nakon toga dolaze svi drugi navedeni objekti.

Uzeti ću samo jedan primjer i to za ovo slano jelo. Dan unaprijed se organiziram što ću kuhati , napravim popis potrebnih sastojaka ( namirnica ). Nakon toga i taj dan radim i tehnički obrađujem namirnice koje izistiraju duži vremenski period tehničke pripreme-što je i logično da ćete tako raditi, a zatim radim s onim namirnicama koje će biti brzo gotove. Ne volim kad ljudi kuhaju čisto da nešto skuhaju, baš kao što shvaćam da u današnje vrijeme imamo sve manje i manje vremena da provodimo u kuhinji. Ne znam možda to gledam iz tog razloga jer mi je to struka pa u većini slučajeva takve ljude kritiziram. Na kuhanje nikad ne gledam kao nekakvu obavezu, umor i kao kamen spoticanja po svim načelima. Uživam u tome, relaksiram se i punim "baterije".

Ovo jelo je nastalo na sličan i gotovo identičan način kao kod pripreme jelenovog buta à la wild (iliti na naški prevedeno "na divlje", koje se priprema od jelenovog buta, no kad nemate originalnog proteina možete ga zamijeniti s bilo kojim drugim proteinom iako ne bih ovakavu vrstu umaka radio s peradi jer je umak sam po sebi dosta jak i sam okus peradi bi se u toj priči izgubio. Možda u kombinaciji s divljači tipa prepelice iako je i tu meso slično kao i kod peradi, no opet malo jačeg okusa i koje jednostavno traži određenu marinadu iz koje će se ti neugodni i malo jači mirisi izvuči i kako bi meso "sazrilo" i aromatiziralo se. Protein koji sam koristio u izradi ovog jela je svinjski but jer je realno najjeftiniji, a i ručak-večera se mnogo brže pripremi. Možete koristiti i junetinu, a ako ste dubljeg džepa možete posegnuti i za jelenjinim butom, pa čak isprobati i s veprom. Umak se radi na bazi od korijenastog povrća i voća ( u ovom slučaju i uglavnom od jabuka i naranče s dodatkom džema od brusnice ) s time da se but treba dobro sotirati, a zatim na preostalu masnoću dodavati sve redoslijedom kako će biti opisano u postupku izrade ovog jela. I ne zaboravite da meso dosta kalira nakon termičke obrade pa obratite pozornost da kupite malo veću količinu mesa, a i ovisno za koliko ćete osoba raditi. Ostatak i samu pripremu pročitajte dolje. :)

Sastojci : ( za cca 4-5 osoba )

2,5 kg svinjskog buta ( junetina,jelen,vepar )
2 veće svježe mrkve
1 manji režanj češnja-češnjaka
glatko brašno ( po potrebi za uvaljati meso )

Sastojci potrebni za umak :

3 velike glavice crvenog luka
6 režnjeva češnja-češnjaka
4 veća lovorova lista
1 manja grančica svježeg ružmarina
1 komad manje naranče ( bez kore -samo mesnati dio )
2 srednje jabuke ( koristio sam kisele )
2 jušne žlice koncentrata rajčice
sol i crni mljeveni papar ( po ukusu )
3-4 jušne žlice džema od brusnice ( ili bilo kojeg drugog kiselog džema )
2 dl crnog vina

Postupak :

But očistite od žilica i suvišne masnoće. Masnoća koja Vam ostane možete koristiti tokom sotiranja i maknuti sa strane prije dovršavanja umaka.

Oštrim nožem napraviti džepiće po butu kako je prikazano na fotografijama, te u svaki džepić staviti očišćene i na sitnije komade nasjeckanu mrkvu i češnjak.

Svaki komad mesa (buta) uvaljajte u brašno, te ga sotirajte na plitkoj masnoći sa svih strana i sve dok se ne iskaramelizira. Meso izvadite van, te ga odložite sa strane.

Na preostalu masnoću dodajte nasjeckani crveni luk i češnjak te ga pirjajte sve dok ne postane staklast. Ukoliko radite s većom količinom crvenog luka, tada ga malo posolite kako bi što prije pustio vodu i što prije omekšao.

Nakon toga dodajte preostalo korjenasto povrće i voće, ružamarin i lovor, te nastavite s pirjanjem dok se povrće ne počne lagano karamelizirati. Kore od naranče možete također staviti ali pripazite da ne stavite previše jer ćete u protivnom dobiti dosta jak i opor okus umak zahvaljući kori od naranče ili jednostavno samo ubacite mesnati dio naranče. Taj dio ostavljavam Vama da odlučite.

Podlijte s vodom ili s mesnim temeljecem. Komade sotiranog mesa vratite natrag u posudu s povrćem,voćem i začinima te stavite da kuha na laganoj vatri sve dok meso ne omekša. Kad meso omekša dodajte soli i papra, koncentrat rajčice te nastaviti kuhati još nekakvih 10-tak minuta.

Meso izvadite van te ga ostavite najmanje pola sata da odmori. Na taj način meso neće biti suho.

U međuvremenu prebacite se na završavanje umaka. Izvadite grančicu ružmarina i lovorov list. Pomoću štapnog miksera ili kroz gustu cjediljku dobro propasirajte povrće i voće. Vratite natrag na laganu vatru, podlijte s vinom te ubacite malo džema od brusnice. Po želji možete i svježe brusnice ubaciti u umak i to pred kraj kuhanja i to nakon što ste umak dobro propasirali. Umak doradite po želji i ukusu. Moj umak je završio dosta gust jer sam ga dosta dugo reducirao pa nije bilo potrebe da ga dodatno zgušnjavam s brašnom.

Poslužite toplo s prilogom po želji. Ja sam si opet skratio pripremu pa sam koristio kupovne njoke. :P Jako odlično odgovara i uz češke okruglice i uglavnom se one poslužuju uz ovakvu vrstu jela, no s obzirom kako sam ove godine ih već jeo nekoliko puta odluka je pala na njoke.

Pri kreiranju svakog novog recepta i svake nove objave uvijek mi je teško započeti pisati bilo o čemu. Previše je stvari koje bih napisao i pokušao to skratiti u nekakvu priču i da Vas što manje opterećujem s dugačkim tekstovima, no bude i takvih dana kad bih mogao napisati uvod na dvije stranice. Sama smisao i the point bloggiranja su ne samo nekoliko uvodnih rečenica i dvije tri fotogafije određenih stvari kojima se bavite ( u najčešćim slučajevima u kulinarstvu ( barem kod nas )), već ga čine i priče iz privatnog života no očigledno je to da se većina ljudi i dalje "skriva", još uvijek im je "tabu" tema, no ne možemo nikoga promijeniti već samoga sebe i to su opet samo moja zapažanja i viđenje okoline. Pišući ovaj uvod nadošle su mi misli, pa da se odmah prebacim na glavnu temu ovog posta kao i samog recepte.

Glavnu ulogu u ovoj zaraznoj grickalici iliti "junk-food"-u imaju ni manje niti više nego svima jako poznate hrenovke! Znam da Vas ima jako puno podjeljenih mišljenja oko njih, a s obzirom da znam kojeg su sastava konzumiram ih najviše dva puta godišnje jer jednostavno me uhvati želja da ih jedem u ovakvom dizanom tijestu ili kako sam od malenih nogu konzumirao ih s kuhanim jajima, senfom, majonezom,ketchup-om...
S obzirom kako u zadnje vrijeme sve su češći slučajavi i drame oko "eko" i "bio" proizvodima koji predstavljaju se da jesu, ali zapravo nisu, o tome sam isto htio nešto malo napisati.
Sve nas više truju ; što hranom, što zrakom, što vodom i naravno i logično je da ćemo posezati ka onim tzv. "zdravim proizvodima" iz osobnih, zdravstvenih i sl. razloga. To je zapravo jako teška misija jer danas ne postoje zdravi proizvodi niti će ikada postojati i još jako dugo, ako ne i do kraja naših života vrtjeti ćemo se u tom začaranom krugu. Iskreno jako me živciraju ljudi koji komentiraju kako zdravo žive, a djecu hrane čokolinom, frutolinom, Hipp kašicama i sl. glupostima, ljudi koji su u svojim jelima još uvijek koriste neizostavnu vegetu, vrhnje za kuhanje, a recimo kupuju tapioku, avocado, mango, kojekakve vitaminske i protetinske napitke... Naprosto vrištim od smijeha na takve ljude jer mislim čemu sve to izmišljanje i foliranje oko zdrave hrane kad ona naprosto više ne postoji, niti će ikad postojati ukoliko nas chemtrailsi i dalje budu zaprašivali. Vjerojatno to radimo da pokažemo drugima koliko sebe volimo i čuvamo, a i kako bi se svidjeli okolini.
Neke stvari koje radite od malenih nogu teško je izbaciti iz svojeg uma, a pogotovo ako se radi o hrani kao što su u ovom slučaju hrenovke.

Kao klinac sam ih dosta često kupovao i to uglavnom po pekarnicama gdje su bile punjenje s lisnatim tijestom, no u zadnje vrijeme viđam kako ih sve češće oblažu s dizanim tijestom. Koji je razlog zašto s lisnatim ih ima manje mogu je jer lisnato dosta kalorično pa su ga odlučili za manje kaloričijnu varijantu s dizanim tijestom i možda im se lisnato ne isplati raditi, tko će ih znati.... S obzirom kako su hrenovke nakon pečenja uvijek dosta suhe jer sadržavaju jako malo vode, a najviše soje uvijek ih radim po ovom receptu i na ovaj način jer želim da tijesto ipak bude malo masnije kako bi se hrenovke održale sočnijim jer samim stajanjem i tijesto gubi na kvaliteti, a hrenovke se dodatno suše, a pogotovo kad tijesto nije predviđeno baš za taj snack. Uzmimo samo za primjer dizanog tijesta za kruh koje nikako ne bi odgovaralo ovom snack-u. Zato i kažem da imam puno vrsta dizanog tijesta i da svaku vrstu treba odrediti s čime bi se najbolje slagalo i odgovaralo. Idemo na recept! ;)

Sastojci potrebni za dizano tijesto :

1 kg glatkog bijelog brašna
100 ml ulja
100 ml vode
100 ml jogurta ( 3,2 % m.m. )
400 ml mlijeka
1, 5 kocka svježeg kvasca ( 60 g )
1/2 jušne žlice soli

Dodatni sastojci :

2-3 veća žumanjka + malo mlijeka ( za premazivanje peciva )
krupna morska sol
sjemenke lana
sezam
sol
pileće hrenovke ( 500 - 700g )

Postupak :

S obzirom kako je došla jesen i hladniji dani pobrinite se da su Vam svi sastojci sobne temperature i da u stanu/kući nema propuha i da je toplo u prostoriji u kojoj ćete raditi tijesto. To su Vam jako bitne naputnice koje itekako utječu na samu izradu dizanog tijesta.

U manjoj posudici zagrijte mlijeko sa šećerom. Dobro promiješajte, te dodajte zdrobljeni kvasac i 2 jušne žlice brašna. Dobro promiješajte i ostavite sa strane da se diže.

U međuvremenu u dublju posudu dodajte prethodno prosijano brašno. Dodajte uzdignut kvasac i sve preostale navedene sastojke s time da ne dodajte odjedanput sve tekuće sastojke. Njih dodavajte po potrebi ali imajte na umu da dodate sve sastojke koji su napisani, a opet dobijete mekano tijesto.

Počnite mijesiti tijesto i po potrebi dodavajte tekućine - onoliko da dobijete mekano tijesto.

Umiješano tijesto prebacite u dublju posudu, prekrijte kuhinjskom krpom ili plastičnom folijom i ostavite na toplom mjestu da se tijesto udvostruči. Premažite ga tankim slojem ulja kako se na vrhu tijesta ne bi napravila suha korica.

Dignuto tijesto prebacite na radnu površinu, pobrašnite te od tijesta napravite nekoliko "bula" ( okruglica od tijesta) :

Opet ih premažite s tankim slojem ulja te ostavite da se smjesa udvostruči. Nakon toga svaku bulu tijesta razvaljajte u pravokutnik kako je prikazano na fotografiji :

Okomito nožem izrežite trakice srednje debljine ( dakle stranicu na kojoj će trake tijesta biti kraće).

Svaku traku izrezanog tijesta omotavajte oko sirovih hrenovki. Slažite ih na masni papir za pečenje, prekrijte prozirnom folijom i još jednom ostavite ih da se tijesto udvostruči. Po želji unutrašnji dio s kojima ćete omotavati oko hrenovki možete premazati s ajvarom,krem sirom, ketchup-om i sl. ovisno što volite.Umjesto hrenovki možete upotrijebiti i polusušene kobasice i sl. Ne morate se striktno pridržavati da bude s hrenovkama.

Neposredno prije pečenja premažite ih smjesom žumanjka i mlijeka, te po želji posipajte sjemenkama lana i sezama, te krupnom morskom soli.

Ubacite ih u toplu pećnicu na 180 C i pecite nekakvih cca 30-tak minuta ili sve dok tijesto ne dobije zlatno-smeđu boju. I to je to! :)

Još jedan novi recept iz emisije 3,2,1 peci kojega ste mogli gledati na RTL televiziji prošle godine. Prošle godine!? Ne vjerujem da je već toliko prošlo i da sad u ovo vrijeme sam bio u Zagrebu gdje smo snimali epizode. Odmah me uhvatila nostalgija tog vremena jer ipak to nije malena stvar koja uključuje i dodatni stres i svaki tjedan relaciju Osijek-Zagreb, Zagreb-Osijek, a ujedno i jedno predivno novo iskustvo s profesionalcima gdje sam puno toga naučio, puno zabave i nezaboravnih trenutaka. Predzadnja epizoda tjedna koja je uključivala lisnato tijesto završavala se s temom, a to je "prženo". Toj temi sam se najviše radovao i bio sam samouvjeren da će ishod biti s puno pozitivnih kritika.

Tema "prženo" je zaista nešto što ne zahtijeva da odstoji u hladnjaku preko noći, već se moglo direktno konzumirati, dok je za sve druge slastice zaista trebalo dosta vremena koje mi nismo imali pa su rezultati bili svakakvi. Osobno ne mogu, niti želim niti volim raditi slastice kad netko 12 sati vrši pritisak na tebe i vječito te požuruje i forsira i toga nije nedostajalo pa nisam i očekivao nekakve odlične rezultate, baš kao što nešto nema veze s zdravim mozgom, a to je da se slastice nakon sat vremena izrade, odležavaju dodatnih sat vremena u hladjaku, a zatim idu na kušanje. Sad mi recite da je to normalan koncept? Budimo realni da ima i takvih slastica, no ne i onih koje smo mi radili, barem 95% njih.

Za temu prženja odlučio sam se za kroštule koje su pokupile jako dobro kritike, no opet nezadovaljajuće. Rečeno mi je bilo kako sam lukavao odabrao slasticu, te da je jako jednostavna. Kako god da napraviš nije valjalo, a samim time moj entuzijazam je opadao da je došao taj trenutak u moju glavu da sam jedva čekao da ispadnem iz natjecanja. Nisam ekspert za lisnato tijesto i to sam priznao. Nije ga problem ispeći i nadjenuti sa slanim ili slatkim nadjevom, ali zamijesiti ga i zadovoljiti sve kritike je jako teško što me dodatno koštalo, te time sam završio u prvom duelu s Željkom. O tome ću Vam malo kasnije pisati.

Za kroštule će Vam reći da su im to "kolači" djetinjstva, a to su zapravo prženi "kolačići" primorske i dalmatinske kuhinje koji se uglavnom pripremaju od jaja,brašna, šećera i alkohola. Tijesto se uglavnom sječe u trake i oblikuje po želji, a zatim se prže u dubokoj masnoći, posipaju sa šećerom u prahu i poslužuju. Nikad ih nisam radio, pa sam se opet odlučio riskirati i probati nešto što dosad nisam. Istina je da su vrlo jednostavne, no opet tehnički treba dobro umijesiti ga i ono najbitnije, a to je pravilno tijesto ispržiti. Sve točno treba pogoditi : temperaturu ulja i do koje mjere ga ispržiti, a zatim odložiti na papirnati ubrus kako bi se izvukao višak masnoće. U ovom tijestu najveću ulogu ima alkohol koji će spriječiti da tijesto ne bude previše masno i to sam postigao. Meni su odlična i brza grickalica koju možete pripremiti za bilo kakvo obiteljsko okupljanje i nećete nikoga razočarati. Za one koji će "odskočiti" malo više predlažem Vam nekakav umak na bazi čokolade ( bilo da je od tamne ili bijele ). Savršeno su hruskave i nisu preslatke, baš po mojem ukusu.

Sastojci potrebni za tijesto :

2 jaja
1 žlica šećera
100 ml mlijeka
100 g maslaca
½ žlice ruma
½ žličice soli
250 g glatkog bijelog brašna
250 g oštrog brašna

Dodatni sastojci :

ulje ( za prženje )

Postupak :

Pjenjačom šećer i jaja dobro izmiješajte, dodajte mlijeko, maslac ( blago otopljeni ), rum i sol.

Još jednom dobro izmiješajte. Glatko brašno prosijte, te dodajte oba dvije vrste brašna u tekuću smjesu. Tijesto odmah tanko razvaljajte, te ga pomoću onog kotačića za tijesto izrežite na željene oblike, veličini i dužinu kao što sam ja na fotogafiji ili na drugačiji način kako volite ili želite.

Ove sam narezao sjekačem na dužinu od 6 cm, zarezao ih po sredini, te ivice izrezane sredine prstima uvrnuo.

U dubljoj posudi za prženje zagrijte ulje, te ih pržite na srednjoj vatri, okretajući ih sve dok ne dobiju zlatno-žutu boju.

Izvadite ih na papirnati ubrus i ostavite da višak masnoće ocijedi. Posipajte šećerom u prahu i odmah poslužite! I to je cijela mudrost ovih kroštula! :) Brzo, jednostavno, hruskavo i fino.

S obzirom kako sam na lisnatom tijestu dosta kiksao žiri je odlučio da Željka i ja idemo u dvoboj.

U dvoboju su bile "šaum role". Lisnato tijesto punjeno s kremom od bjelanjaka primjenjujući francuski način u kojemu se kuha šećerni sirup koji se dalje priprema s tučenim bjelanjcima. Tehnički Željki krema nije uspjela, ostala je vodenasta, dok je meni pošlo bolje za rukom. Ipak s bjelanjcima i izradom istih sam na "ti" i nije mi predstavljao nekakav strašan posao.

Super smo se zabavili, dijelili smo mišljenja te se savjetovali kako što bolje i kvalitetnije odraditi taj stres test.

Njezine šaum role su bile ljepše od mojih, dok je kod mene tehnički ono najbitnije bilo bolje odrađeno, pa je time Željka napustila show, a ja sam krenuo dalje. :)

A po ovom receptu sam radio shaum role :

Sastojci :

500 g lisnatog tijesta
1 jaje
malo mlijeka

Dodatni sastojci

šećer u prahu ( za posipavanje )

Sastojci potrebni za nadjev :

4 bjelanjka
200 g šećera
1/2 limuna ( samo sok )
1/2 dl vode

Postupak :

Lisnato tijesto razvaljajte i režite na uske dugačke trake širine oko 2, 5 cm. Kalupe za izradu Shaum rola umotajte jednom trakom tijesta od dna do vrha, tako da se preklapaju dvije trake jedna preko druge i pri dnu slijepite s malo bjelanka.
Shaum role premažite sa žumanjkom umućenim s malo mlijeka.
Pecite na 220C oko 15 min.

Bjelanjke istucite u čvrsti snijeg s 10 dkg šećera. Posebno kuhajte 10 dkg šećera s 1/2 dcl vode u gusti sirup. Tucite i dalje bjelanjke pa nalijevati posve lagano vruću šećernu otopinu u snijeg, sve dok smjesa ne postane posve gusta i sjajna. Pri kraju umiksajte i sok od limuna.

Pečene Shaum role još vruće skidajte s kalupa i punite nadjevom pomoću vrećice za ukrašavanje.
Gotove shaum role posipjte šećerom u prahu i poslužite.

Svakog dana educiram se, istražujem i pratim prehrambene navike kod ljudi i još uvijek su zastupljeni veliki stereotipovi barem što se hrane tiče. Iz osobnog iskustva mogu reći da se ljudi boje isprobati nešto novo, neobično i slobodno da kažem nespojivo, ali nespojivo samo u njihovim glavama. Uzmimo samo jedan primjer da u jednom većem gradu doslovno na svakom uglu možete kupiti ćevape, kebabe i pizze. Ja apsolutno nemam ništa protiv takve hrane, dapače ali ljudima to jednostavno sve vrlo brzo dosadi i željni su isprobati nešto novo, pa čak i neobično. Ovako svi kopiraju ponudu jela međusobno, sve se svodi na jedno te isto. Vjerojatno se boje ako budu drugačiji od drugih da neće uspjeti, da im posao nije zagarantiran i sl. Prije nekoliko tjedana vodio sam raspravu s jednom osobom koja nije u ugostiteljskim vodama, no kaže da bilo što novo se ponudi ljudi to jednostavno neće prihvatiti već se opet vratiti na klasične pizze, tjestenine,ćevape i kebabe. Po pitanju toga nitko ne može ulaziti u daljnu raspravu sa mnom jer uvijek kažem da će ljudi i dalje takvu vrstu hrane konzumirati jer se samo takvo što i nudi. Ako ćemo logično razmišljati, onda ćete reći da sam u potpunom pravu. U ljudima se nalazi jako puno strahova koji se manifestiraju kao nekakva vrsta "kočnice" koja im ne dozvoljava da razmišljaju. Uzmimo za primjer ove churrose koji se poslužuju uz čokoladni umak s dodatkom chilli-ja. Većina ljudi bi reklo da neće niti razmišljati da isprobaju, a oni odvažniji će probati i nakon toga donijeti sud da li im se sviđa ili ne sviđa.

Kad nešto neobično i nesvakidašnje pravite nemojte ljudima točno govoriti što ste stavili u to određeno jelo/slasticu već im dajte da kušaju. Mislim da je to najbolji način, barem što se mojeg iskustva tiče. Ljudi će uvijek osuditi nešto pa čak i da ne isprobaju jer je to vjerojatno u svima nama i možda mogu reći da je takav stav opravdan. Jedino ne volim kad netko nešto čuje, u ovom slučaju što se hrane tiče, a to je da nešto ne vole, takvi odmah donesu sud da to ne vole, a nisu niti se potrudili da to isprobaju. Svaka čast iznimkama, no takvih je još uvijek jako malo, no i to se mijenja na moju i tuđu sreću. Sve recepte koje objavim na blogu napisani su do sasvim sitnih detalja, bez okolišanja, bez preskakanja i bez da izostavim bilo koji začin i sl. Kad za nekoga kuham ili pečem kolače uvijek dobro razmislim što ću gostima/kupcima reći jer ću na taj način odati i cijelu recepturu tog jela/slastice, ali čak i možda samo jedan sastojak može takvim zasmetati. Stoga imam sasvim drugačiju politiku svojeg poslovanja, jer ljudi očigledno što manje znaju, manje se muče i živciraju. :D

Churrose sam radio samo jednom u životu i mogu reći da su mi se jako svidjeli i to samo iz razloga jer su neobični. Porijeklo im je iz Španjolske, a to su biti njihove "štrcane" krofne. Pripremaju se identični način kao i profiteroli i princes krofne jer se radi o kuhanom tijestu kojega možete obogatiti s dodatkom kakaa ili čokolade u prahu i koje se isto tako mogu napuniti s voćnim nadjevima baš kao i naše krofne (krafne, pokladnice... ). Isto kao i kod izrade kuhanog tijesta za profiterole i princes krofne opet je jako bitno kako ćete umijesiti i ispeći tijesto. Tijesto izvana treba biti hruskavo s zlatno-smeđom bojom, a u sredini trebaju biti mekani. Za malo jednostavniju iliti kako bih rekao "light verziju" iste takve možete istisnuti s dresir vrećicom na masni papir za pečenje, te ih peći u pećnici, baš kao što i krofne možete ukoliko ne volite ili ne smijete konzumirati prženu hranu. U Španjolskoj ih poslužuju uz čokoladni umak s dodatkom chilli-ja ili uz tzv. "dulce de leche " (dulce = slatko, leche = mlijeko ). Nakon što je tijesto prženo ili pečeno u pećnici, još topli se uvaljaju u smjesu od šećera kristala i cimeta ili ih jednostavno možete posipati s šećerom u prahu. Meni osobno naše krofne su dosadile i htio sam jednostavno otići malo dalje i isprobati nešto što još nisam. Iako i dalje ostajem pri krofnama i nikad ih neću izostaviti ili izbaciti iz svoje kuhinje. :)

Sastojci potrebni za kuhano tijesto :

300 ml vode
2,5 jušne žlice šećera kristala
na vrh jušne žlice kuhinjske soli
25 g maslaca
3 jaja ( po mogućnosti domaća-ukoliko su jaja manja slobodno možete ubaciti još jedno jaje dodatno )
130 g glatkog bijelog brašna
+ za tamne churros-e
1,5 jušna žlica gorkog kakaa

Sastojci potrebni za čokoladni umak :

• 200 g crne čokolade ( koristio sam onu klasičnu za kuhanje, ali možete i one od preko 50 % dijela kakaa )
• 30 g maslaca
• 125 ml mleka

Dodatni sastojci :

šećer kristal
cimet u prahu

Postupak :

U posudu u kojoj ćete kuhati stavite vodu. Dodajte maslac, sol i šećer.

Kad ta voda s dodatcima prokuha, maknite s vatre, u posudu dodajte brašno koje ste prethodno prosijali.

Smjesu dobro ručno ili uz pomoć miksera dobro razradite, te vratite natrag na vatru neprestano miješajući. Miješajte sve dok se smjesa ne počne odavajati od stijenki posude. Kad sam radio čokoladne churrose nisam tada razmišljao da gorki kakao u prahu prosijem s brašnom, te tada kuham, već sam ga naknadno dodao u kuhano tijesto. To je po meni ispravniji i bolji način pa se toga i pridržavajte, jer će se tada kakaov prah bolje povezati s tijestom. Dobiveno kuhano tijesto prebacite u drugu posudu i ostavite sa strane da se malo prohladi. Kad se tijesto prohladilo počnite dodavati jedno po jedno jaje. Dakle ubacite jedno jaje, dobro ga mikserom razradite, zatim dodate drugo, ponovite isto, te na kraju i treće jaje.

Tijesto treba biti svilenkasto i sjajno bez ikakvih grudica i homogeno.

Dobiveno tijesto prebacite u dresir vrećicu s zvjezdastim nastavkom, te ih štrcajte na masni papir za pečenje.

Ukoliko Vam se tijesto bude lijepilo i malo teže izlazilo koristite kuhinjski nožić, te na svakom kraju tijesto samo prerežite s time da nož prethodno malo umočite u brašno kako se tijesto ne bi lijepilo i po nožu.

Tijesto stavljajte na masni papir za pečenje, a u međuvremenu zagrijte u dubljoj posudi masnoću u kojoj ćete pržiti churrose. Pržite ih sve dok ne dobiju zlatno-smeđu boju. Ako budete radili s onim od kakaa pripazite kod prženja da ulje ne bude previše vruće jer postoji jako velika mogućnost da će Vam kakao zagorjeti i s time će churrosi postati gorki, pa čak niti valjanje u šećer ih neće spasiti. Pržene stavljajte na papirnati ubrus kako bi eventualno upili višak masnoće.

Svaki prženi churros dok je još topao uvaljajte u smjesu šećera kristala i cimeta. Ovaj dio možete preskočiti ili ih jednostavno samo posipati sa šećerom u prahu.

Za čokoladni umak čokoladu i maslac otopite na vatri. Pripazite da voda ne kuha dok se čokolada i maslac budu otapali, već da lagano struji, a isto tako da posuda u kojoj ćete otapati maslac i čokoladu ne dodiruje tu vodu jer postoji mogućnost da čak i malo zagori, uhvati se za stijenke posude.

Maknite s vatre, te postepeno dodavajte mlijeko. Ukoliko Vam se ovaj umak tokom stajanja bude stegnuo samo posudu vratite opet na vatru ili ga jednostavno poslužite u posudama za fondue.

U umak možete staviti i slatki chilli. U oba slučaja chilli dodajte zajedno s čokoladom i maslacem, te nastavite s daljnom izradom kako je opisano u receptu. Poslužite ih dok su još topli.

Nisam od onih koji će slijepo slijediti tradiciju i način kako svi rade jer to nisam ja niti ću ikada biti.Neću kuhati i peći na isti način kao i drugi, neću kititi jelku kako to svi drugi čine, neću uređivati svoj dom kako to drugi čine,neću griješiti kako to drugi čine,neću se zalagati za nekakve ciljeve kojima svi drugi teže i kako to drugi čine. Neću, neću,neću...Drugačiji sam, jedinstven i unikatan na svoj način. Božić samo što nije pokucao na vrata i ne vodim računa o tome što ću staviti na stol,da li peći kolače ili neću jer me to ne zanima. Nisam od većine ljudi koji doslovno gledaju kako će sve protjerati kroz svoju guzicu kako bi moj otac rekao. Mene drugi stvari čine sretnim i to malene stvari jer sam skroman. Ne patim od visine, niti se kitim kojekakvim dodijeljenim titulama, ne naslikavam se i ne idem na kojekakve event-e,ne prodajem se za vrećicu "lajkova" na Fejsu kako to većina radi... Možda to i je greška, a možda i nije. Ne kaže se badava da tiha vode brege dere, zrno po zrno - pogača, kamen po kamen - palača. Iako ove godine ne planiram ništa od slatkiša raditi sasvim spontano i neočekivano dobio sam dva poziva. Jedan od sestrične, a drugi od meni najdraže i najiskrenije prijateljice. Sestrična me zamolila da njezinoj malenoj napravim tortu, a prijateljica kao i svake godine da radimo sitne kolače. Nitko veseliji i upotpunjeniji od mene.Mene to čini sretnim, napuniti ću baterije kao nikada, odmarati se uz pečenje i imati dodatnu zanimaciju. Prije par tjedana sam posadio pšenicu, a ne obično kako se sadi za svetu Luciju, a to samo zbog zdravstvenih razloga o kojima ću Vam nadam se uspjeti napisati do kraja godine.

Što se samog ovog jela tiče odlučio sam se za meni osobnu najdražu kuhinju-talijansku.A isto tako napokon da natipkam i nešto slano i kako bi većina reklo "konkretno jelo". :D Većinu sastojaka koje sam upotrijebio za ovo jelo gotovo da nikad ne upotrebljavam, no ponekad si dam oduška ili ako želim nešto brzo skuhati.Tako ćete tu moći pronaći gotovi mesni temeljac, vrhnje za kuhanje i bezobrazno skupu tjesteninu i sir u trokutićima za koje ne znam kad sam ih zadnji put jeo, a kamo li ih stavljao u jela. Isto tako dosta davno sam otkrio za pileće čvarke, no tek sada ih po prvi puta objavljujem i mogu reći da im je okus totalno identičan onim svinjskim, što po okusu, što po izgledu, a isto tako visokokalorično. Kad kuham obično uvijek iskoristim sve što je moguće, ogolim namirnice do samog kraja pa sam s toga i napravio ovaj chips od piletine, dok ću kosti iskoristiti za temeljac. Vrhove tikvice sam stavio u posudu s vodom da ih ponovo "obnovim", a to su samo neki od primjera. Takva su vremena nažalost došla, nema rasipanja i stroga racionalnost, što je ujedno jako bitna stavka svakog kuhara. Sve češće i češće radim povrće al dente iz samog razloga što je zdravije, a i zasitniji, svi vitamini i boja su bolje očuvani, iako većini ljudi je to strani pojam, navikli su sve prekuhavati, prezačinjavati. Zapravo sami sebi skakati u želudac, a i samim time sve više i više jesti jer ih nešto prekuhano ne zasiti dovoljno. Zato sam pred sami kraj ubacio tikvicu i brokulu jer se tu radi o dosta osjetljivom povrću koje ne treba previše termički obrađivati.

A sad 'ajmo na recept! ;)

Sastojci potrebni za umak :

4 velike glavice crvenog luka
2 mesna temeljca ("srca"- oni od Podravke )
1 vrećica gotove juhe od brokule i cvjetače
1 svježa brokula srednje veličine
1 svježa veća tikvica
2 manjih pilećih prsa + kožica od piletine ( za chips )
4 trokutića sira
500 ml vrhnja za kuhanje
mlijeka po potrebi
sol i bijeli mljeveni papar ( po ukusu )

Sastojci potrebni za aranžiranje :

kuhana jaja
sušeni končići chilli-ja
chips od piletine
+ zelena i bijela tjestenina (tagliatelle - koristio sam od "Barille" ili bilo koji drugi prilog po želji )

Postupak :

U dubljoj posudi na plitkoj masnoći pirjajte crveni luk koji ste prethodno nasjeckali na rezance. Pirjajte ga sve dok se ne počne karamelizirati, a zatim dodajte dva "srca" mesna temeljca. Podlijte s otprilike 200 ml vode, poklopite te ostavite 5 minuta da kuha na laganoj vatri.

Nakon toga ubacite sadržaj gotove juhe od brokule i cvjetače, te dobro promiješajte.

Ostavite da se kuha cca 5 minuta. A u međuvremenu očistite pileća prsa, te ih narežite na žlijen. Sotirajte ih na plitkoj masnoći sve dok se meso ne iskaramelizira, a opet pazeći da se ne prepeče i ostane suho. U posudu u kojoj pripremate umak dodajte vrhnje za kuhanje i sir u trokutićima. Začinite solju i bijelim mljevenim paprom po ukusu.

Nakon toga ubacite sotirana pileća prsa te ih ostavite 10-tak minuta da se kuhaju i dodatno omekšaju. Po potrebi i ovisno kakvu gustoću umaka želite možete ubaciti i malo mlijeka. Pred sam kraj kuhanja ubacite očišćenu brokula i isjeckanu tikvicu.

Umaku pred kraj dotjerajte okus. Tjesteninu skuhajte po uputama s vrećice pazeći da je ne prekuhate. Ja osobnu uvijek kuham sve al dente ( iliti pod zub kako bi se reklo), ne volim prekuhavati svidjelo se to nekom ili ne. Aranžirajte s chilli rezancima, tvrdo kuhanim jajima i chipsom od piletine.

Što se samoga chipa od piletine tiče, odvojio sam kožu od mesa, te sve skupa ispržio na dubokoj masnoći sve dok kožica nije poprimila zlatno-smeđu boju. Stavite na papirnati ubrus kako bi se izvukao višak masnoće, te neposredno prije posluživanja dodatno posolite po ukusu.

Da živim još 150 godina, mislim da neke stvari neću nikada razumjeti. Ok, znam, nismo svi isti i dobro je da je tako, bezlično bi bilo da je vrt pun uniformnih biljčica, zabavnije je kad je šaren i nejednolik. Al' ipak, postoje neke temeljne stvari bez obzira na sve – biti fer i iskren, prema sebi i drugima. Sad bi neki bacili opsežne filozofije o tome šta znači biti fer, koliko čovjek može stvarno biti iskren.... ma zajebem sve teške filozofije oko toga, to su jednostavne stvari koje i trebaju ostati jednostavne bez 'pametnih' polemiziranja, koje i malo dijete bez vokabulara osjeti u sebi šta znače. Osobno, najviše me boli laž...neki vole reći, bolje čuti ugodnu laž, nego gorku istinu... evo, stvarno ne kontam, pokušavam si zamislit osjećaj želje za ugodnom laži i ne mogu, jednostavno ne ide, preapstraktno mi. Nema te sitne laži koju bi lakše probavio nego ogromnu neugodnu istinu.Pokušavam si i zamislit da nekome uvaljujem ugodnu laž i živim s time normalno i neopterećeno...bome ni to ne ide, vidim samo scenarije brutalnog gastritisa, nesanice, gušenja i razbijenih ogledala. I zato mi nevjerojatno vidjeti i doživjeti da je nekome to pod normalno, da liježe u krevet bez grižnje savijesti i gleda sebe u ogledalu i pri tome osjeća ugodu. Nisam svetac, niti mjerim druge ljude prema svojim moralnim načelima, poštujem, prihvaćam i volim ljude takvima kakvi jesu, al' jednostavno ne razumijem potrebu ljudi da glume nešto što nisu bliskim ljudima, žive s njima i skrivaju sebe zbog društvo/robo/novčane/ine koristi pod izlikom ljubavi i vezanosti. Svaki čovjek ima slobodu izbora, al' mislim da ta sloboda nije sloboda dok mora skrivati sebe. Takva sloboda su teški okovi koji koji rađaju unutarnji bijes, nezadovoljstvo, komplekse i psihičke probleme. Mama mi je jednom rekla, budi kakav jesi, možda će te takvu voljeti 1 od 100 ljudi, al' lakše ćeš hodat i disat bez teške maškarade koju bi morao imat na sebi da te voli svih 100. Al eto, većinom su svi pohlepni u želji da ih voli svih 100, pohlepni u želji i strahu da ne izgube zgodnu situaciju i okruženje u kojem su se našli... ali time polako i sigurno gube sebe, ispod onih svih namaza koje nabacuju godinama više se ni ne prepoznaju... da li ima išta tužnije nego kad čovjek izgubi sebe?

Pokušavam sklepati dovoljno vremena da natipkam zadnje dvije stvari za blog, uključujući i klasične stvari koje radim svake godine pred Božić i pred Silvestrovo. Ovog puta neće biti recept, ali biti će nešto što je meni jako značajno, ali vjerujem i većini drugih ljudi. Riječ je o pšenici. U hrvatskim narodnim običajima svima je poznati 13.12. To je blagdan svete Lucije koja je ujedno bila štićenica slabovidnih i slijepih ljudi. Tada sadimo pšenicu u malene posudice, a one ujedno predstavlja plodnost kao i početak novog života, nečeg novozačetog. Prije nekoliko mjeseci sam saznao za sok od mlade pšenice i naprosto nisam mogao dočekati da nabavim pšenicu iz domaćeg eko uzgoja, posadim je, a zatim pravim sok od mladih izadanaka. Sama priprema je vrlo jednostavna, ne oduzima puno vremena,a što sok od te iste radi naprosto čovjek se nekada zapita da li je to zapravo moguće? Da, moguće je, ali samo ustrajnošću i upornošću i rezultati koji se ne mogu odviti preko noći, već je potrebno vremena, a pogotovo onda kada se odlučite za alternativnu medicinu. Sok od mlade pšenice služi kao detoksikacija, pun je antioksidansa, a negdje u literaturi se navodi kako je taj sok poznat još od doba Faraona. Pitam se zašto sam tek sada saznao za ovo?No dobro, ne žalim nikada nije kasno odlučiti se za ovakav potez s kojim ćete si poboljšati tjelesno stanje. Vrlo je dobar i za mršavljenje, prepun je klorofila koji obogaćuje kisik u krvi, a na youtube-u možete pronaći i nekoliko videa u kojima možete vidjeti kako su se ljudi izliječili od raka i sl. gadosti koje zahvati čovjeka. Pri konzumaciji soka trebate obratiti i pažnju na urin i na stolicu što će Vam laganim koracima početi dokazivati kako izbacujete toksine iz organizma. Ja osobno konzumiram svakog jutra natašte i to čisti sok koji je razrijeđen s vodom. Sam miris i okus je po klasičnoj travi koja raste na svakoj livadi, pa za one koji nemaju želudac i ne mogu se naviknuti mogu ga ukomponirati s različitim vrstama voća te tako dobiti odličnu i pravu bombu od smoothie-ja. Kad je izmiksate, filtrirajte je sok ostavite u plastičnim posudicama ili vrećica za led. Kao takve mogu stajati odd 6-9 mjeseci. Prateći fotografije dobiti ćete uvid kako je zapravo jednostavno, jeftino i jako efikasno. :) Jedino oko čega trebate voditi brigu je to da se samo posvetite pšenicu koju svaki dan trebate s špricom orošavati i kad dosegne određenu visinu škarama je isjeći do mladih izadanaka i prebaciti se na miksanje.

U multipraktik ubacite isjeckanu pšenicu, te do pola nasipajte vode. Miksajte oko 1 minutu - manje više i ovisno o snazi multipraktika te o količini stavljene zelene mlade pšenice. Osobno Vam savjetujem da malo po malo dodajte kako ne biste opteretili noževe, a i samim time uništili ga.

Sljedeća faza je faza filtriranja. Koristite gazu te dobivenu pšenicu prebacite u gazu. Ja si pomognem s štipljkama za rublje. Rukama dobro iscijedite gazu, a ostatak koji ostane u gazi je celuloza. Celuloza koja nije probavljiva za nas, niti za naš želudac. Čak niti taj dio ne bacam u otpad već ga na proljeće planiram koristiti kao kompost ili dekoraciju za prostor iza stana u kojemu tokom toplih i sunčanih dana puno provedem.

S obzirom kako dugo stoji taj dio od celuloze gubi na klorofilu pa tako i dobija ružniju, nekakvu sivkasto-zelenkastu nijansu, no to je zanemarivo! :)

S obzirom kad sam saznao sve o soku mlade pšenice malo je tih stvari, zapravo posudica i načina na koje sam sve sadio pšenicu. Na svu sreću pa mi je ostalo još više od kilogram domaće eko pšenice no nju čuvam za proljeće i ljepše vrijeme kad ću je hraniti s domaćim kompostom kojega sam ljetos pripremao i hranio svoje biljke.

Kako sam u uvodu naveo možete filtriranu pšenicu prebaciti u malene posudice od leda, te tako imati veću zalihu tokom cijele godine. Za one manje hrabrije toplo preporučam da ubacite u svoj sok i nekakvu voćku/e koje najviše volite, te ovakav napitak pretvorite u nešto što će Vas krijepiti, liječiti i u kojemu ćete naprosto uživati, a nakon toga obavite kod svojeg doktora opće medicine vađenje krvi. To govorim za one skeptike koji ne vjeruju u prirodu, jer sve je oko nas, većina je stvari ljekovito. Samo se treba educirati i imati volje, jer tko će brinuti o Vama ako nećete sami za sebe, zar ne? ;)

Sretna Vam Nova 2016.! Želim Vam svima obilje zdravlja, sreće, sloge i ljubavi!Kažu kako za dobre i lijepe želje nikada nije kasno, pa tim putem ću iskoristiti ovu priliku i čestitati Vam. Ludilo zvano Božić i Silvestrovo je iza nas, a ujedno i meni odmor od kuhinje i kolača. Ovu pitu sam radio prošle godine pred Božić i to opet samo i isključivo iz mamine knjige u kojoj je zapisivala svoje recepte za slana i slatka jela. Pitu sam odlučio raditi u njezino ime jer je već prošlo više od 8.godina otkako ona nije s nama, a ujedno jer je imala mađarske krvi, a sama pita se zove "medena mađarska pita"pa s toga i u njezino ime ovu pitu posvećujem njoj. Pravila je odlične kolače, kuhala savršeno i to ne zato jer je bila moja majka, već jer je bila žena, majka, kraljica! Osim uspomena koje čuvam o njoj, čuvam i tu njezinu "famoznu" crvenu bilježnicu u koju je zapisivala sve recepte koje je htjela praviti, no nažalost igrom slučaja nije ih uspjela sve isprobati. Tu tradiciju sad sam preuzeo ja i kad god imam priliku nastojim da nešto isprobam od recepta bilo da su slani ili slatki. Moja majka je tokom Božića znala i tokom noći peći kolače sve kako bi sestra i ja osjetili taj Božićni dan i uvijek gledala da se brine o nama i da nam udovolji koliko god je to bilo moguće. Nje danas nema, ali će uvijek ostati u našim sjećanjima i u srcu. Cijenite i volite svoju majku dok je imate, jer samo je jedna mama i niti jedna je druga ne može zamijeniti!

Ljudi postaju kao hrana ( namirnice ) ili hrana (namirnice ) postaju kao ljudi. U kojem smislu? Pa u smislu kako je danas hrana postala otrov, a trebala nam je uvijek služiti kao lijek. Takvi su i ljudi danas postali i postaju. Bezosjećajni su, nemaju razumijevanja, nemaju vremena, hladni su, većinu stvari gledaju na negativan način, dok je hrana postala bezukusna, bez mirisa, nema prirodnu boju...

To je samo jedna od komparacija i to vrlo dobra komparacija, pa neka kaže netko šta god hoće i želi. Čast izuzetcima koji su totalna suprotnost od svega navedenog. Takvih je vrlo malo, ali ima nas i mi smo svjetla putanja u mračnom tunelu i zbog toga mi je najviše drago.

Za Božić sam napravio oko sedam različitih vrsta suhih kolačića, s time da sam i od jedne prijateljice dobio njezine tj. njezine majke. Moji kolači su i dalje stajali sa strane jer nekako su mi ukusniji tuđi kolači, kao i hrana. Fino je i moje, ali vjerojatno tu i dalje stoji ona prastara izreka da je "zabranjeno voće" uvijek najslađe pa s toga su i meni tuđi proizvodi finiji od mojih. :D Ova pita me oduševila jer se radi o kombinaciji slatke kreme s grisom uz dodatak džema (kiselog ). Osobno volim slatko-kisele kombinacije u desertima pa sam se i odlučio za ovu pitu. Nije nešto pretjerana za izradu jedino korice od prhkog tijesta. S obzirom kako sam radio duplu dozu od navedenog normativa, malo mi je bila tlaka peći ih, jer zna biti naporno, no kad nešto volite raditi napraviti ćete bez problema i bez odgađanja, barem ja tako radim. U prhko tijesto ide i med pa su korice i malo složenije za peći jer treba pripaziti da ne izgore tokom pečenja-sušenja što se može vrlo lagano dogoditi s obzirom da je med u pitanju. Kako mi je mobitel završio u servisu nisam napravio "backup podataka" pa nemam fotografije svakog koraka-postupaka izrade ove pite, nažalost. Najveći rat sam vodio s time da pronađem pleh dimenzija 20x 30 i pronašao ga u ostavi i zaguranog između polica jer ga uopće ne koristim, no slijepo sam slijedio mamin recept pa sam htio da sve bude točno kako je opisanu u receptu. No pročitajte recept u cijelosti i vidjeti ćete da nije tako jako komplicirano, a sad idemo s izradom! :)

Sastojci potrebni za prhko tijesto :

30 g maslaca ( u maminom receptu je pisala svinjska mast ; no s obzirom kako je nisam imao koristio sam maslac ) - za jeftiniju varijantu i oni koji su i dalje vjerni stolnom margarinu (čitaj otrovu) mogu i njega koristiti
2 jaja ( srednje veličine )
3 jušne žlice meda ( koristio sam cvjetni )
4 jušne žlice mlijeka ( svježeg )
450 g glatkog bijelog brašna
150 g šećera kristala ( sitnog )
1 čajna žličica praška za pecivo
naribana korica jednog limuna ( bio sam te sreće pa dobio eko limun :P )

Sastojci potrebni za kremu :

6 jušnih žlica grisa
6 dl mlijeka ( svježeg )
200 g maslaca ( mama je koristila margarin x_X )
200 g šećera kristala ( sitnog )
1 čajna žličica ekstrakta od vanilije

Dodatni sastojci :

džem od miješanog voća ( ili neki drugi koji najviše volite )

Postupak :

Mlijeko, šećer, maslac ( sobne temperature ), limunovu koricu, med i jaja izmiksajte. Dodajte brašno prosijano s praškom za pecivo i mikserom izmiksajte na najmanjoj brzini. Prebacite na radnu površinu i umijesite tijesto sve dok ne postane homogeno. Obložite ga prozirnom folijom, te ostavite u hladnjaku jedan sat da miruje.

Nakon toga tijesto izvadite iz hladnjaka te ga podijelite na četiri jedna dijela ( loptice ). Možete izrezati masni papir za pečenje da bude dimenzija 20x30 ili pleh na obrnutoj strani posipati s brašnom pa direktno tako razvaljati tijesto oklagijom. Viškove ili krajeve prhkog tijesta odrežite nožem iako tih viškova ne bi smjelo biti jer bacate tijesto. Svaku koricu prhkog tijesta pecite na 200 C cca 6-7 minuta. Dugačkim nožem lagano zagrebite ispod vrućeg pečenog prhkog tijesta, te ga prebacite na ravnu površinu. Po želji pečeno tijesto možete oklagijom još malo poravnati. Na isti način ispecite i preostale tri kore. Kad se ohlade na svaku slažite masni papir za pečenje kako se ne bi polijepile. Kad se ohlade tijesto postaje jako prhko pa Vam savjetujem da pažljivo rukujete s njima.

Za pripremu kreme prije svega maslac ostavite vani na sobnoj temperaturi kako bi se što jednostavnije umutio, a zatim u duboku posudu nasipajte mlijeko te ga dovedite to točke vrenja. Kad prokuha lagano dodavajte gris i kuhajte ga na laganoj vatri dok se ne skuha. Maknite s vatre te ubacite šećer i ekstrakt vanilije. Maknite s vatre te ostavite sa strane da se hladi, povremeno miješajući kako se ne bi na vrhu kuhanog grisa napravila "korica". Maslac mikserom pjenasto dobro izradite, te ga dodajte u kuhanu kremu od grisa koja je ohlađena i miksajte sve dok ne dobijete homogenu smjesu.

Na prvu koru stavite dio kuhane i ohlađene kreme, a između druge i treće stavite džem od miješanog voća, pa na treću opet kremu i zadnju koricu. Kad završite uzmite recimo isti pleh na kojemu ste pekli kore te ga ostavite na vrhu pite kako bi nešto je pritisnulo no pripazite da ne bude previše teško. Ili kako je moja mama rekla da se pite moraju s nečime opteretiti kako bi se polijepile, a vlaga iz kreme uvlači se u tijesto te ga čini mekanim. Pita je kombinacija slatko-kisela i doslovno se topi u ustima. Po želji je možete posipati s šećerom u prahu ili staviti čokoladnu glazuru od tamne ili bijele čokolade. Meni osobno šećer u prahu je bio sasvim dovoljan jer bih s bilo kakvom čokoladom "zamaskirao" okus kreme s grisom i džemom.

In memoriam of Vlatka 09.02.1966.g. -25.10.2007.g.

Sjećate li ih se, pravite li ih još i danas ili su Vam postali toliko dosadni, nezanimljivi i bezukusni? Da, govorim o čupavcima, o sasvim jednom rustikalnom kolaču koji se nakon 10.-15.g opet pronašao na mojem stolu i oduševio kao nikad prije. Moja majka ga je redovito pripremala i tada nitko ih nije radio kako je ona radila. Kod većine kod kojih sam imao priliku isprobati ih bili su mi previše suhi, bezukusni, kokosa nije bilo ni pod "k", dok je margarin ljepio se za nepce i doslovno i vjerojatno isušio cijeli kolač. Mama ga je također radila s margarinom ali niti margarin nije što je nekad bio. Danas zazirem od njega iako teškodušno mogu reći da i dalje postoje neke stvari u slastičarstvu i za pripremu slasticu zahtijevaju margarin jer s maslacem će to nešto određeno biti drugačije i nimalo slično originalu. Mama je vjerojatno imala točan omjer margarina,šećera, mlijeka i čokolade koji je koristila, no nisam htio striktno ostati vjeran njezinom cjelokupnom receptu već sam se odlučio da rustikalnom kolaču dodam novu,modernu točku i to vrlo uspješno.

Svi koji su imali priliku probati pa i praviti ovaj kolač znaju da se sastoji od biskvitnog tijesta i to ne onog klasično već nekakvog "težeg" u smislu da u njega ide dosta masnoće koja će biskvitnom tijestu dati rahlost, ali i sočnost što je poanta ovog kolača. Biskvit kad se ispeče, a i samim stajanjem mora ostati sočan jer ukoliko se biskvit presuši meni osobno taj kolač više nije nikakav. Većina ljudi ili ima krivi recept ili su takvi škoti od ljudi pa štede na čokoladi i kolači im ispadnu nikakvi. Takvi su i po pitanju kuhanja, čast izuzetcima - uključujući i mene. I onda se kasnije pitaju kako sam ja to nešto tako fino napravio, a oni naprave isto i nikad im ne ispadne kao meni. Tako da sam umjesto klasično žutog biskvita ubacio gorkog kakaa. Možete slobodno koristiti i onaj od "Kraš"-a koji ima veći postotak kakaa u sebi.

Nakon biskvita jako je bitno imati i dobar recept za čokoladu u koju ćete umakati pečene kockice sočnog biskvitnog tijesta. Tu kako sam i rekao preskočio sam, te sam se odlučio za klasični ganache uz dodatak ruma za kolače.

Sljedeće i po meni isto tako bitna stvar, a to je kokos. Vjerujem kako ste dosada mogli na tv-u, raznim časopisima i internetu čuti kako u postupku govore "tostirati". Tostirati recimo orahe, lješnjake i sve drugo koštunjićavo voće i to na način da se stavi u pećnicu i da se peku na slabijoj vatri ili brža i jednostavnija varijanta, a ta je na čistoj tavi. Na taj način oslobađaju se eterična ulja i koštunjićavo voće na taj način dobiva na mirisu i okusu.

Tako sam ja radio s kokosom, s time da tu trebate biti jako oprezni jer kokos jako brzo i lagano zagori. Ukoliko Vam se ta ideja ne svidi ili Vam se učini malo kompliciranijom, ovaj korak preskočite te ga napravite kako ste dosada i radili, no garantiram Vam da je okus drugačiji. Kokos će se itekako osjetiti u kolaču jer kupovni je meni osobno bezukusan pa sam ga stoga kratko tostirao kako bih mu izvukao eterično ulje, te obogatio aromu kokosa. Vrlo je jednostavan za pripremu, pa možete čak i svoju djecu uključiti u ovaj slatki posao. Oblike također možete prilagoditi, te ga sjeći na malo veće kocke, pravokutnike, a čak i kocku prerezati pa umočiti gornju i donju stranicu i spojiti ih, pa dobiti nešto slično kao da su na "kat složeni". I nikako nemojte zaboraviti kad ih napravite da ih skladištite u posudama koje se hermetički zatvaraju jer će ih zrak vrlo brzo osušiti i uništiti, iako su fini i da ih umačete u mlijeko, te grickate. :P

Neki će možda od Vas i reći da ovo nisu čupavci. Jesu i biti će, samo nisu rađeni na rustikalni način kako smo naviknuli jer iskreno sve što sam već isprobao dosadi mi. Gladan sam i željan novih eksperimentiranja i povezivanja nemogućim s mogućim i sl., a Vama na volju kako god želite no vjerujem da će Vam se ovaj rustikalni kolač s modernim štihovima uistinu svidjeti. Recept je iz mamine bilježnice.

Sastojci potrebni za biskvitno tijesto :

( koristio sam kalup od pećnice koji imam i uduplao smjesu )

6 jaja ( koristio sam domaća i veća )
32 jušne žlice ( pune vrhom ) glatkog bijelog brašna
26 jušnih žlice suncokretovog ulja
20 jušnih žlica šećera kristala
2 vrećice praška za pecivo
4 jušne žlice gorkog kakaa
200 ml mlijeka ( SVJEŽEG! )

Sastojci potrebni za čokoladnu kremu ( ganache ) :

400 g tamne čokolade za kuhanje ( koristio sam 48% kakaa, a možete i više)
400 ml slatkog vrhnja za šlag
2 jušne ( pune ) žlice ruma za kolače ( ukoliko volite )

Dodatni sastojci :

Kokosovo brašno

Postupak :

Jaja ostavite 30-40 minuta vani na sobnoj temperaturi ili ih stavite pod toplu vodu. Osobno to radim jer se jaja bolje ulupaju kad su bila na sobnoj temperaturi nego li direktno iz hladnjaka. U bjelanjke postepeno dodavajte šećer te ih miksajte u čvrsti snijeg -"šaum". Zatim dodajte ulje, prašak za pecivo, 14 jušnih žlica glatkog brašna (prethodno prosijano ) , jedan po jedan žumanjak. Miksajte na najmanjoj brzini, a kako budete bili pri kraju pojačajte brzinu miksera, a pred sam kraj dodajte mlijeko i preostalo prosijano brašno s gorkim kakaom. Gotovu smjesu ulijte u pleh za pečenje kojega ste prethodno prekrili s masnim papirom za pečenje.

Pecite na cca 180 C sve dok ne dobije zlatno-smeđu boju ili drvenom čačkalicom provjerite da li je pečeno no prvi 15-tak minuta vrata od pećnice ne otvarajte jer postoji mogućnost da tijesto "padne".

Biskvit ostavite se ohladi u tepsiji, a zatim ga izbacite na radnu površinu. Uklonite masni papir za pečenje, te pečenom biskvitu nožem lagano izrežite koricu koja se napravila tokom pečenja.

Dok se biskvit hladi pripremite čokoladni ganache. U dublju posudu stavite slatko vrhnje za šlag i dovedite ga do točke vrenja, pazeći da ne prokuha. U posebnu posudu stavite čokoladu koju ste prethodno usitnili i izrezali na jednake komade. Kad slatko vrhnje bude dovedeno do točke vrenja odmah ga maknite s vatre i prelijte po čokoladi. Tako ostavite 1-3 minute, dodajte ruma po želji, a zatim miješajte sve dok se čokolada ne otopi.

Sad slijedi onaj dio koji se nekome sviđa, a nekome ne. :D

Biskvit izrežite po želji tek kad skinite onaj dio koji možete vidjeti na gornjoj fotografiji.

Svaki izrezani komad biskvitnog tijesta umačite u otopljenu čokoladu s time da si možete pomoći pomoću drvenih štapića. Jedino treba pripaziti da čokoladna glazura bude uvijek topla tokom umakanja. Ukoliko Vam se stegne stavite je natrag na paru da se otopi i malo zagrije, a zatim nastavite s daljnim radom. Nakon što ste svaki komad biskvitnog tijesta umočili u čokoladu, ostavite nad čokoladom da iscuri višak čokolade, a zatim uvaljajte u kokosovo brašno.

Čuvajte u hermetičkim kutijama dobro zatvoreno sve do kušanja! :D

Ne volim, zapravo mrzim prekuhanu i ubijenu hranu kojoj su uništena organoleptička svojstva i koja na kraju nemaju nikakvu hranjivu vrijednost, no još je jako puno takvih ljudi koje osobno znam ali i šire. Što mislite zašto Azijci toliko dugo žive i stare sporije od nas?? Ne volim jela u kojima ne mogu osjetiti glavnu namirnicu i ključni sastojak nekog određenog slanoga jela jer ljudi isto tako pretjeruju s začinima, "maskiraju" jelo misleći kako će biti ukusnije ukoliko dodaju 20 različitih vrsta suhih ili svježih začina i začinskog bilja, a mislim da je tu jedan dio problema u tome što nemaju taj osjećaj ili nisu dovoljno educirani i slabo potkovani znanjem. Kod mene je praksa već duži niz godina kuhati hranu "al dente" iliti kako bi se prevelo "pod zub" i to sve iz više vrsta faktora kao što su da sam nakon takvih obroka puno zasitniji, ne trebam kruh, ne trebam industrijske začine, povrće samo po sebi ima dovoljno soli u sebi i ne moram dodatno posoljavati, organoleptička svojstva su na visokoj razini i mnogo drugih faktora. Realno gledajući nije jednostavno se odlučiti na promjenu i režim ishrane bilo da smo zdravi ili bolesni, no kad jednom isprobate vjerujem da ćete navući i vidjeti realnu sliku al dente i raw (sirove ) hrane. U Osijeku imamo jedan kineski restoran gdje su dosta velike porcije, cijene su prihvatljive i ono što mi se najviše svidjelo je to da povrće uvijek bude "al dente", predivne iskonske boje i meni osobno kao takvo najbolje odgovara. Ista stvar je i sa svim vrstama žitarica, riže i tjestenine kao i mesa koje ljudi jednostavno ne znaju ispeći. Ili bude prijesno, a u većini slučajeva prekuhano ili prepečno.

Ova salata od kelja je nešto što jedem od malenih nogu. Nisam bio dijete koje je odbijalo hranu, a naročito ne onu zelenu bilo da je u izvornom obliku, kuhano ili kašasto. Mama ju je isto pravila, a otac je nastavio s istom tradicijom. Ovu salatu obožavam, ali samo kad si je sam pripremim. Ima dosta segmenata i malo više pripreme no isplati se jer na kraju dobijete jedan potpuno dobar, hranjiv i ukusan obrok koji će Vas zasititi na više sati. Tata je radi na stari tradicionalni način, a ja sam je odlučio modernizirati i podići na višu razinu. Tata kuha piletinu, ja je sotiram i karameliziram pazeći da se ne prepeče inače ćete dobiti jako suhu piletinu, tata kuha povrće sve dok ne omekša u potpunosti, a ja sve skuham do pola jer si ne mogu zamisliti da skuham do kraja povrće te sve sastojke miješam i izgledom dobijem sve samo ne ono što sam htio. Kompletan asortiman povrća za ovu salatu mora (naglasak na MORA ) biti iz eko uzgajnivačnice baš kao i piletina i to domaća od kumica s placa kak' bi neki rekli. :D Znam možda dvoje, troje ljudi koji prave ove salatu i koji uklanjaju onu stabljiku s kelja dok je ona meni najdraži dio na njemu i naravno sve njihove salate su prekuhane. Jesu one ukusne, ali izgledom i nekakvom hranjivom vrijednošću su nikakve. Kod ovakvih stvari osobno nemam normativ već sve radim odokativno i to je dio koji mi se najviše sviđa, a vjerujem da će se i drugima jer nema nikakve posebne filozofije, a i realno gledajući malo je takvih recepeta. Osobno se nikad ne držim normativa kad proučavam i isprobavam nekakva jela, no to ipak dolazi s vremenom, iskustvom, voljom i energijom. Umjesto kelja možete kao glavni sastojak upotrijebiti i brokulu, cvjetaču... Ono što mislite da će Vam najbolje odgovarati, a sad idemo na nekakve smjernice i sam postupak izrade i nemojte nikako zaboraviti staviti malo više maslinovog ulja u salatu jer će stajanjem povrće upiti masnoću i stajanjem se počne sušiti pa će dobiti suhu salatu. Ja se tokom dana sjetim te je par puta lagano promiješam kako bi održao sočnost salate.

Potrebni sastojci :

1 veća glavica kelja
4 komada veće mrkve
3 veća krumpira
2 manjih pilećih prsa
maslinovog ulja ( po potrebi )
3-4 režnja češnja-češnjaka ( svježeg )

Dodatni sastojci :

sol
mješavina začina s paprom i muškatnim oraščićem ( ili nešto drugo i s čime Vam piletina najviše odgovara )

Postupak :

Kelj dobro operite te ga narežite na veće kocke. Blanširajte ga u malo vode u koju ste dodali soli kako bi voda što prije prokuhala i kako biste malo začinili kelj.Ostatak povrća ogulite te nasjeckajte na kocke i blanširajte u vodi pazeći da ne prekuhate. Nakon što povrće skuhate prebacite ga odmah u hladnu vodu ili u vodu s ledom kako bi se zadržala iskonska boja povrća.

Kad se sve dobro ocijedi i ohladi sve sastojke stavite u posudu. Začinite po ukusu.

Pilećim prsima odstranite kosti, te nasjeckajte na kockice. Začinite i stavite u tavu s malo maslinovog ulja te je sotirajte sve dok ne iskaramelizira.

Ohladite te dodajte povrću. Posolite i popaprite, te prelijte s maslinovim uljem. Salatu lagano promiješajte te doradite okus po želji.

Ostavite sat-dva da odstoji kako bi se arome povezale, te hladno poslužite kao samostalno jelo ili kao prilog glavnom jelu s piletinom ili bez nje.

Mediji nas svakodnevno bombardiraju s temama što je zdravo, što nije, što treba konzumirati, a što izbjegavati. Mislim da je to postalo doslovno silovanje ljudi jer na kraju balade više ni sami ne znamo koga da slušamo i kojim pričama da se okrenemo jer jedan dobar vremenski period svinjska mast je bila loša za ljudsko zdravlje da bi kasnije bila jedna od bitnijih, zdravijih i nama prijekopotrebnih masnoća potrebnim za naš organizam. A u stvari sve je sasvim vrlo jednostavno. Ne slušajte što Vam drugi govore i nameću svoju volju i tzv. "znanje" za koje oni misle da posjeduju, već slušajte sebe, svoju intuiciju i svoje tijelo jer ćete jedino na taj način prepoznati što je za Vaš organizam najbolje.

Nisam pobornik svejeda, vegetarijanaca niti veganaca. Svatko ima pravo na svoj izbor i da se okrene onome za što misli da je najbolje za njega. Kako uopće danas znati što je najbolje za nas ponaosob kad mediji jedno vrijeme za neke određene namirnice govore da su super zdrave, a nakon određenog vremenskog perioda govore kako te iste namirnice trebamo izbjegavati?! Zato jednostavno ne pratim medije, ne proučavam takvu vrstu literature i ne zamaram se pričama o kalorija jer mislim da je život prekratak da bih se bavio glupim temama koliko sam danas kalorija unio u svoj organizam. Dakako trebalo bi se obratiti pažnja na to da nam je ishrana raznolika, no u današnje vrijeme to je teško. Većina ljudi dosta vremena provede na poslu ili imaju puno obaveza oko djece, kuće (stana), a zapravo najmanje se posvećujemo samima sebi, ne razmišljamo, brzopleti smo, idemo doslovno grlom u jagode što se kasnije manifestira na vrlo negativan način što prvenstveno utječe na naš organizam.

Vjerujem da se većina Vas sjeća one stare Hipokratove izreke : " Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude hrana". Kako da to postignemo znajući da je sve oko nas zatrovano - zrak, voda, zemlja i hrana. Jedini način da to otkrijemo jest taj da sami osobno uzgajamo što više možemo, no opet i takvim stvarima čovjek se opet treba dodatno posvetiti jer se dosta vremena izgubi. Ako razmišljamo o sebi, ljudima oko sebe koje volimo onda nam taj zahvat neće predstavljati nikakav problem. Ljudima je prešlo u naviku da samo kukaju kako nemaju vremena, ne stignu ili to jednostavno nije za njih i misle da su s tom izjavom riješili sve probleme, a zapravo nisu niti svjesni da na taj način zapravo odmažu sebi misleći kako će se taj problem sam od sebe riješiti. U Hrvatskoj je sve više bio&bio, eco trgovina s certifikatima, baš kao što ih možete pronaći na tržnicama . no međutim i takvi tokom sadnje i održavanja mogu upotrebljavati različite pesticide, tvornička tekuća gnojiva, a da i sami o tome ne znamo. Osobno im ne vjerujem, a naročito ne kad vidim da je uvezeno iz neke strane zemlje. O prenapuhanim cijenama neću niti pomišljati, a kamo li komentirati. Taj dio ostavljam Vama da sami razlučite.

Ako mene pitate ovaj recept je totalni "junk" food, ali barem znam što jedem. Piletina je iz domaćeg uzgoja baš kao i krumpiri i takve glavne namirnice su mi bitne. Pileća krilca ili voliš ili ne voliš, no mislim da je muški dio publike daleko zaluđeniji nego li onaj ženski. Pileći lollipops mu je naziv jer pri prvom pogledaju podsjećaju na lizalice, a još kad tome dodate određenu marinadu dobijete savršeni junk food za prste polizati. Kod pilećih krila obavezno nožem odstranite onaj špicasti dio na kraju krila jer je gorak i u tren oka može upropastiti cijelo jelo. U receptu se isto tako spominje i med kojega možete i ne morate stavljati. Treba jedino pripaziti kod pečenje da krilca ne zagore, a naročito kosti.To je isto kao kad biste kuhali rep od pileta koji je također gorkog okusa. Nisam osobno veliki ljubitelj takve hrane jer sam odrastao na domaćoj kuhanoj hrani i na svim mogućim i nemogućim domaćim verzijama kuhanih obroka na "žlicu" no mene baš kao i svakog drugog uhvati želja za takvim stvarima, ali u 99 % iz kućne radinosti. Pileća krilca nisu skupa i od njih možete raditi zbilja sve što Vam padne na pamet. Teško se dogovoriti s glavom i biti karakter pa umjesto krumpira recimo poslužiti sirovog povrća s nekakvim mliječnim dipom jer znam da neću toga puno konzumirati, a naročito ako pravim za nekog drugog jer ljudi dosta teško se privikavaju na nove stvari, ostaju vjerni tradiciji što opet u neku ruku ne valja.

Baš kao i u svim segmentima kao i po pitanju hrane treba širiti svoje vidike, isprobati nešto novo, spajati različite okuse pa čak i one nezamislive, jednostavno zabavaljati se dok se to radi, uživati u tome jer to će se sve na kraju manifestirati dokazom kad ljudi traže "repete" i kad dobijete doslovno polizane tanjure! :D Kad pišem recepte o slanim jelima ne mogu točno odrediti normative jer uvijek kuham i pečem u velikim količinama, no svaki slani recept može poslužiti kao nekakva naputnica ili ideja što napraviti za ručak, a da bude opet nešto malo drugačije, inovativnije i sl. No, ukoliko nekoga zanima koliki bi normativ trebao za dvoje ljude neka slobodno ostavi komentar pa ću izračunati. :P

Potrebni sastojci: ( za cca 4 osobe )

800 g pilećih krilaca

Sastojci potrebni za marinadu :

250 ml pasirane rajčice
300 g meda (ili šećera - osobno koristim med jer se meso bolje karamelizira, a i piletina je mekša ; možete slobodno i manje meda ili više ovisno kako volite )
4 jušne žlice soja sosa
svježe mljeveni papar ( po potrebi i ukusu )
1/2 jušne žlice mljevene paprike ( možete i kombinaciju slatko-ljute paprike opet sve ovisi kako najviše volite )
sol ( pripazite kod doziranja je soja sos u sebi već sadržava sol pa vrlo vjerojatno možete i presoliti piletinu )
malo vode

Dodatni sastojci :

450 g očišćenog krumpira
oštro brašno
kukuruzno brašno
kukuruzna krupica
svinjska mast ( ili ulje ) za prženje - svega po potrebi

Postupak :

Pilećim krilcima odstranite zadnji špicasti dio kosti, te prepolovite na polovice kako je prikazano na fotografijama. Ostatku mesu odrežite dio kostiju, te meso lagano prstima povucite prema dolje.

U posebnoj dubljoj zdjelici dobro pjenjačom izmiješajte sve potrebne sastojke za marinadu. Ubacite piletinu i još jednom je dobro izmiješajte.Ukoliko imate vremena marinadu možete napraviti i dan prije, ubaciti meso pa meso kao takvo s marinadom ostaviti preko noći u hladnjaku.Tada će meso biti još aromatiziranije i ukusnije.

Nakon toga meso skupa s marinadom prebacite u plastičnu vrećicu za duboki zamrzivač, te odložite u hladnjak da se meso barem jedan sat marinira. Na taj način s vrećicom meso će se ravnomjernije aromatizirati i neće biti potrebe da se meso okreće i prevrće, miješa...

Dok se meso marinira krumpire ubacite u kipuću blago posoljenu vodu, te ga kuhajte na pola tj. da krumpir ne bude niti skuhan, a kamo li prekuhan. Kad s time završite prebacite ga u cjediljku, a zatim najbolje na nekakav pladanj ili tacnu da se ne bi polijepio.

Piletinu izvadite iz marinade te ostavite u cjediljci da se ocijedi višak marinade. Lollipopse obložite aluminijskom folijom kako tokom pečenja kosti ne bi zagorjele, te poslažite na masni papir za pečenje.

Ubacite u prethodno zagrijanu pećnicu, te pecite na 180 C nekakvih 30-35 minuta, ovisno i pećnici ili sve dok krilca ne dobiju zlatno-smeđu koricu.

Za krumpire u manjoj dubljoj zdjelici dobro pomiješajte oštro brašno, kukuruznu krupicu i kukuruzno brašno. Svaki krumpir uvaljajte u tu smjesu, dobro otresite višak te ubacujte u vruću otopljenu mast ili ulje, te pržite nepresteno miješajući sve dok ne dobiju zlatnu boju.

Poslužite toplo uz sezonsku salatu po izboru !

Prehrana nije samo pripremljeno i pojedeno jelo, ono je filozofija i navika, običaj i ponašanje, naprosto najživlja slika onih prije nas, čija su jela ovisila o socijalnom momentu, tradiciji, utjecajima doseljenika, modi i povijesnim trenucima. Zato i dan danas radim većinu tradicionalnih recepata baš kao i ove pileće jetrice na luku uz dodatak svježe ribanih jabuka na svoj jedinstven i moderan način. Jela od divljači su tzv. "teška jela", meso je daleko teže probavljivije, proces termičke obrade je duži i većina recepata se bazira na voću i korjenastom povrću. U ovom slučaju jetrice također spadaju u malo težu kategoriju mesa i to iznutrica, a najviše ih obogaćuje i upotpunjuje svježa jabuka i to kisela kao npr. "granny smith". S pilećom jetricom imate zbilja veliki i široki spektar upotrebe. Koriste za paštete, dipove, umake, gris noklice u kombinaciji s jetricom, razno-razni popečci i sl. Kao klinac ih osobno nisam nešto posebno preferirao i to iz razloga kad je mama kuhala uvijek je dodavala i pileća srca. Jedino od iznutrica volim su pileće jetrice i ništa više niti manje od toga. Bagra lopovska po mesnicama prodaje ih po mesnicama diljem Hrvatske uvijek zajedno zapakirano sa srcima, tako da i ta srca plaćamo, a ja ih ne upotrebljavam nizašta. Skuham ih u vodi i dam psu i mački jer to kako god da se skuha ima mi strukturu kao da zvačem gumu, niti mi na prvi pogled izgleda privlačno.

Travari, ali i oni koji su okrenuti ka alternativnoj medici znaju uvijek reći : "Da znate koliko je kopriva ljekovita, svi biste je uzgajali". Baš tako je nekako i slična priča s jetricom jer obiluje željezom, vitaminima B12, B2 i vitamina A, a isto tako ne preporuča se učestala konzumacija i sve u granicama normale, baš kao i sa svim drugim stvarima. Mama ih nikad nije radila uz dodatak svježih jabuka, no mi na satima kuharstva radili smo identičnu priprema ovog polako zaboravljenog jela iz razloga što većina ne voli niti konzumira iznutrice, što ih se jednostavno i ne sjete ili se bave sasvim nekakvim drugačijim receptima i drugim vrstama recepata. Recept je vrlo jednostavan i ne zahtijeva dugačku termičku obradu, a kao prilog možete koristiti što najviše volite. Godinama sam vjeran klasičnoj kašici od krumpira koju također možete oplemeniti drugim dodatcima kao što su mrkva, grašak, karamelizirani luk i sl. Većina jetrice kao što su svinjska i teleća koje su ujedno i najdelikatnije "odmaraju" i omekšavaju u mlijeku kako bi se izvukla gorčina i kako bi postale mekše, no ujedno i ovisno koliko će jetrice stajati u mlijeku treba pripaziti da mlijeko redovito mijenjate ( ovo se uglavnom odnosi na restorane i hotele koji upotrebljavaju velike količine dok u našem domaćinstvu suprotno tome ) iz razloga što se u mlijeku razvijaju bakterije i sklonije je bržem kvarenju što može dovesti i do otrovanja.

Vjerujem da će se ljubiteljima pilećih jetrica svidjeti ovaj način u kombinaciji s jabukama i nemojte zaboraviti na veliku količinu crvenog luka jer on daje poseban okus i gustoću. Moja mama ga je uvijek malo stavljala što mi se dakako nije svidjelo pa sam joj uvijek prigovarao. :D Ukoliko radite veću količinu kašice od krumpira tada nakon što ga napravite površinu zagladite, te prelijte s dodatnom količinom mlijekom. Kašica od krumpira će na taj način zadržavati vlagu, neće se stajanjem isušiti i neće biti potrebe da ga kasnije podgrijavate ukoliko tako radite. Neposredno prije posluživanja samo jako dobro promiješajte ili izradite ručnim mikserom. Što se masnoće za sotiranja i pirjanje tiče sve više prestajem koristiti suncokretovo ulje koje danas svi kupuju jer to nikad nije vidjelo suncokreta - živa soja, bez okusa i mirisa pa sam prešao na domaću svinjsku mast koja daje poseban "šmek" svakom jelu. Ukoliko ne koristite svinjsku mast možete upotrijebiti i maslinovo ulje - po mogućnosti extra djevičansko hladno prešano ulje.

Potrebni sastojci :

1 kg pileće jetrice ( očišćeno od srca i žilica )
2 kg luka ( očišćenog )
lovor list ( 3 - 4 veća lista (osušenog ))
3 jabuke ( tipa granny smith ili bilo koja druga kiselkasta ili slatka )
3-4 režnja svježeg češnja-češnjaka
sol i svježi mljeveni bijeli papar

Dodatni sastojci :

2 kg očišćenog krumpira ( bijelog )
sol
maslac i mlijeko ( po potrebi )

Postupak :

Pilećim jetrica odstranite srca, žilice i sukrvicu jer ona termičkom obradom daje gorak okus. Svaku jetricu presjecite na pola i ostavite sa strane. Na masnoću stavite krupnije sjeckani crveni luk, dodajte lovorov list i malo soli. Ubacio sam krupnu mješavinu crnog papra s muškatnim oraščićem.

Pirjajte sve dok se luk ne počne lagano karamelizirati, a nakon karamelizacije ubacite sitno sjecakni češnjak, a nakon nekoliko minuta pirjanja dodajte jetricu te je pirjajte na laganoj vatri sve dok ne omekša. Pripazite da je termički previše ne obradite jer će postati žilava. Pred kraj kuhanja dodajte krupno ribane svježe jabuke koje ste prethodno ogulili, te nastavite kuhati sve dok se višak tekućine ne izreducira.

Pred kraj kuhanja posolite i popaprite po ukusu. Poslužite uz klasičnu kašicu od krumpira ili bilo kojeg drugog priloga koji najviše volite uz sezonsku salatu po želji. Kako bih rekao recept prost "ko pasulj" uz dodatak svježih jabuka što ovu jetricu čini daleko delikatnijom i ukusnijom. :D :D

Dolaskom toplijih i sunčanijih dana postao sam aktivniji i doslovno prekriven kojekakvim sitnim obavezama kojih u globalu nema puno, ali dovoljno da popunim jedan cijeli dan koji mi je postao prekratak pa sam blog morao zapostaviti i staviti u drugi plan, no eto me. :D Danas sam definitivno odlučio sjesti pred računalo i natipkati recept za ovo slasno jelo, pa kud puklo da puklo jer u arhivi neobjavljenih recepata nalazi se još mnogo istih, a nove svaki dan bilježim i pripremam. Prije dva tjedna trebao sam započeti s jednim vrtom gdje bih uzgajao svoje ekološko povrće, voće,začinsko bilje... No, sve je palo u vodu jer sam zapravo tek sad shvatio kako je teško kad nešto, ma i ono nešto najsitnije organizirati sa svojim rođacima po pitanju bilo kakvog posla. I to samo iz razloga jer ljudi nisu educirani, no iz vlastitog iskustva mogu reći da se prije mogu osloniti na neke tek poznanike i kojeg prijatelja/prijateljice nego li na svoju rodbinu. To vjerojatno svugdje u svijetu tako funkcionira. To me sigurno nije obeshrabrilo pa sam odlučio taj posao prebaciti u svoj stan gdje će doduše svega biti manje ali od svega pomalo.

Strašno me živcira činjenica kod ljudi koji bi htjeli postati bogati ili dobiti finalne rezultate preko noći. Nemoguća misija i od takvih ljudi se jednostavno maknem, pustim ih da budu u pravu, a ja na kraju balade budem miran, sretan. Koliko god da je negativno to što ne radim, barem upoznajem ljude bilo da su to neki novi ili oni koji već godinama poznajem i svaki dan si govorim kako nikad neću biti kao oni. Iz razloga jer jako velika količina ljudi kuka i jadikuje, ništa im ne valja, pesimistični su, ne vide i ne pronalaze izlaske svojih problema i maleni milijun drugih faktora jer opet ta velika količina ljudi su takvi kakvi jesu, a oni su opet sve što ja ne želim i neću biti štogod da se dogodi.

Za ovo jelo gotovo pa nikad ne mogu na tržnici pronaći govedinu jer ljudi očigledno nemaju novaca, a i ovi kvazi restorani po gradu vjerojatno sve unaprijed pokupuju, pa mi onda ostane jedina opcija, a to je junetina. Okusom je kiselkasto-papreno, uz dodatak pelata i pasirane rajčice te kao prilog domaće špecle. Špecle su tzv. "švabsko" jelo kako bih rekao. :D Kad sam se odlučio da ga pravim dosta sam dugo razmišljao o tome, kako, zašto i kako najbolje ga napraviti s obzirom da nemam onu napravu za izradu istih pa sam opet morao malo improvizirati. Postoji jako puno verzija istih, a ja sam se odlučio za onu s jajima i kiselim vrhnjem.

Prvi puta sam ih isprobao kao klinac i od tada su mi ostale u sjećanju, te rekoh sam sebi da ih idem napraviti što se na kraju rezultiralo vrlo dobro. Kod ovog tijesta mi se najviše sviđa što je jako kremasto, masno i ljepljivo i mislim da mi niti jedno domaće tijesto nije toliko ukusno kao špecle. Odlično idu uz sve umake, perkelte, gulaše, paprikaše i možete ih zamijeniti s bilo kojom drugom vrstom tjestenine. Naravno da tijesto u ovakvoj kućnoj izraditi neće nikada biti kao ono u Njemačkoj jer oni koriste sasvim drugačiju vrstu brašno, ali da im ovi naši mogu konkurirati, mislim da mogu i to jako dobro. Tijesto se po pravilu riba u kipuću vodu, no ja sam improvizirao na malo složeniji način te upotrijebio sataru. :D

Što se gulaša, paprikaša, ragu-a, variva i sl. tiče ne volim stavljati zaprške, izbjegavam ih, jer smatram da su nepotrebne jer kao idealna i najbolja zamjena bi bilo da se stavi više crvenog luka, posebno skuha krumpira, napravi kašica od njega te doda određenom jelu, a kad baš ne mogu ili nemam s čime zgusnuti jelo onda gledam da zapršku radim na domaćoj svinjskoj masti uz dodatak bilo kojeg drugog kvalitetnijeg brašna.

Većina ljudi se boji isprobati nešto novo, stereotipi su i dalje zastupljeni, čast iznimkama no mislim da treba proširiti svoje svjetonazore, odvažiti se, improvizirati i unijeti u svoj život nešto novo, neobično.

Kao i kod svakog drugog slanog recepta koji objavim tako i kod ovoga ne mogu opet točno prenijeti točne normative jer svi radimo drugačije, baš niti kao svako zrno soli, začina...

Sastojci potrebni za gulaš :

komad junećeg buta ( cca 900 g )
2 kg očišćenog crvenog luka
2 jušne žlice domaće svinjske masti ( ili ulja )
4 veća lista sušenog lovorovog lista
1/2 jušne žlice mljevene slatke paprike
300 g pelata rajčice
1-2 dl pasirane rajčice ( ili koncentrata )
1 puna čajna žličica mljevene ljute paprike ( ovisno koliko pikantno i ljuto volite )
sol i mljeveni papar ( po ukusu )
1-2 dl crnog vina ( po ukusu )
šećera kristala ( po ukusu )

Sastojci potrebni za špecle :

500 g oštrog brašna
2 jaja ( cijela - domaća sam koristio )
1 čajna žličica soli
300 - 400 ml jogurta
(vode po potrebi )

Postupak :

Juneći but očistite od žilica, opni i viška masnoće ukoliko je ima. Masnoća je isto tako presudna za sami okus jela i nemojte je bespotrebno bacati ukoliko to nije potrebno. Puno puta dok kupujem mesne odreske po mesnicama mesar bi me znao upitati da li da uklanja masnoću. Kad kod bih im rekao da ne, prvo bi me blijedo pogledali i rekli kako to većina ljudi traži da se ukloni. Na to im uvijek odgovorim kako ljudi nisu educirani.

U duboku posudu dodajte svinjsku mast. Kad se dovoljno ugrije dodajte sitnije sjeckani crveni luk i pirjajte ga sve dok se lagano ne počne karamelizirati. Nakon toga dodajte junetinu izrezanu na tanke trakice, lovorov list i ostavite da se tako lagano krčka.

Kad voda ispari po želji i potrebi dodajte dodatno još vode, mljevenu papriku i papar, te ostavite da se kuha na laganoj vatri sve dok meso ne omekša.

Dok se junetina kuha pripremite špecle. U dublju posudu dodajte brašno, jaja, sol i jogurt. Sve dobro izmiješajte. Gustoću tijesta možete vidjeti na fotografijama, a trebalo bi biti konzinstencije kao kiselo vrhnje ( 12 % m.m. ) .

Ostavite da se tijesto kratko odmori.

Kad junetina omekša pred kraj ubacite pelate i pasiranu rajčicu. I koncentrat rajčice možete koristiti umjesto navedenih.

Ostavite da se gulaš još malo kuha da se tekućina reducira, te ga začinite po ukusu i podlijte s vinom. Ukoliko dobijete kiseli umak slobodno dodajte malo šećera kako biste ublažili tu kiselost.

Za špecle zagrijte vodu koju ste prethodno malo posolili, a sad idemo na onaj posao sa satarom. :D Umjesto satare možete koristiti obični ribež ( onaj s krupnijom stranom ) ili onaj posebni ribež. Meni osobno satara se najviše svidjela jer mi špecle izgledaju "duže", tj. dužeg su oblika.

Na drvenu dasku sam izlio manju količinu tekućeg tijesta, zagladio sa slastičarskim "mačem", te pomoću satare lagano strugao po dasci u kao takvo direktno ubacivao u kipuću vodu.

Kuha se identično kao i njoki, dakle čim isplivaju na površinu kuhani su. Prije upotrebe dobro ih ocijedite, te po potrebi lagano prelijte uljem kako se ne bi zalijepili jedno o drugo. Tjesteninu bilo koje vrste nakon kuhanja nikad ne perem pod vodom jer skinem onaj fini škrob s tijesta, a vi kako volite i kako ste navikli i naučili.

Poslužite toplo uz sezonsku salatu po izboru.

Bilježim svoja zapažanja bilo da su negativna ili pozitivna, no više su negativnija nego li pozitivnija. To dakako ne utječe na mene jer si ne dozvoljavam, živim svoj život i vodim svoju brigu, bavim se stvarima koje me usrećuju i koje mi ispune dan koji je u zadnje vrijeme postao prekratak da obavim sve aktivnosti koje sam isplanirao, maknuo sam negativne ljude od sebe, a većina se svojevoljno odmaknula od mene što me dodatno raduje i više se mogu fokusirati na izradu jela bilo slanih ili slatkih, baš kao što sam počeo sam saditi svoje voće,povrće, cvijeće, no o tome ću u jednom od sljedećih objava. Ne mogu prežaliti hrpu recepata, fotografija jer pametnjaković nisam se sjetio da napravim back-up podataka prije nego li mi je mobilni telefon završio na servisu, a na kraju balade vratio se prazan mobitel bez ijednog podatka. Kopajući po računalu pronašao sam jedan recept koji je trebao biti objavljen još u 2013.toj godini pa rekoh da objavim prvo sve zaostatke pa idemo dalje što uključuje i nešto slatkoga.

Ponukan nedavnim iskustvom shvatio sam da ljudi, većina nije spremna improvizirati barem što se hrane tiče. Konkretno mislim u ovom slučaju na pačja prsa koja sam nedavno pripremao svojoj užoj obitelji i prijateljima. Isprobali bi nešto novo, a zapravo niti sami ne znaju što od takve namirnice mogu očekivati, da bi svi kolektivno došli do zaključka kako sam im poslužio sirova pačja prsa. To je sve bilo samo ne sirovo, jer oni jednostavno ne znaju kako ih treba "odraditi", a da budu medium pečena sa savršenom koricom od kože koja im se jedino svidjela u toj priči. Kad me ljudi zovu da im skuham nešto neće sigurno očekivati da ću im pripremiti variva s mesnim prilogom iliti comfort food na kojoj sam odrastao jer tada to nisam ja. Prošao sam davnu takvu vrstu školu i usavršio je, a sad radim nešto za što nisam dosad imao priliku. Druga je priča ukoliko nemam sredstava da isprobavam i improviziram s hranom tada pristupam onim klasičnim jelima ali na moderniji i moj način kako mislim da će biti najbolje i tehnički ispravno. Kad spomenem da je nekakvo jelo ili slastica tehnički dobro ili loše odrađena dobijem vrstu izrugivanja sa strane nekih ljudi jer to jednostavno ne razumiju i misle da pretjerujem kad nešto ocjenjujem, dajem konstruktivne sugestije, kritike i komentare, no mislim da sam uvijek u pravu barem što se toga tiče i da ne pretjerujem. To što većina ljudi ne razumije mislim da je njihov problem, neznanje i needuciranost i ne želim ulaziti u bilokakvu raspravu po tom pitanju. Kaže jedna poslovica :"Pusti druge da budu u pravu, a ti budi sretan", pa se sukladno tome i držim toga.

Leću obožavam baš kao i grah te je često upotrebljavam kao zamjenu za grah. Grah mi ne sjeda dobro na želudac jer me napiruje dok je s lećom sasvim druga priča, a još obiluje bjelančevinama, brže se skuha, a primjena je gotovo pa identična kao i s grahom. Gdjegod sam je imao priliku isprobati svi je obično prekuhaju, baš kao i grah. Možete je isto tako koristiti za raznorazne dipove, umake, na salatu, u juhama, kao hladno predjelo.

Da se još brže skuha i za one koji nemaju vremena toplo preporučujem da se dan ranije ostavi u vodi kako bi nabubrila, dakle opet ista stvar kao i s grahom. Pripremio sam je na isti način kao kad bih radio klasično varivo od graha uz malo drugačiji prilog od palente s kombinacijom kiselog vrhnja i parmezana. Odličan comfort food i hrana koju možete pripremiti za nekakvo veće okupljanje s ljudima ili tokom hladnih i kišnih dana kad se želite malo zagrijati, a opet pojesti nešto konkretno. Oni koji ne mogu živjeti bez određenog komada mesa, mogu slobodno dodati kobasica, suhog mesa, nekakav naravni odrezak i sl. Bez dodatka mesa isto tako možete dobiti savršeni vegetarijanski obrok. Nisam ljubitelj kukuruzne krupice no u ovoj kombinaciji mi se svidjela. Kukuruznu krupicu volim najviše u kolačima ili na jednom prastarom desertu na kojemu sam odrastao a to je klasično skuhana krupica uz zaslađeni jogurt. Ovo jelo radio sam u pekaču jer u njemu jako brzo skuham određene stvari, a tokom lijepog i sunčanog dana iskoristim priliku pa kuham vani.

Sastojci potrebni za varivo : ( za cca 4 osobe )

700 g zelene leće
2 svježe paprike ( jedna žuta, jedna crvena - srednje veličine )
4 veće glavice crvenog luka
4-5 režnjeva češnja-češnjaka ( u nedostatku istoga možete koristiti i češnjak u granulama )
3 veća suha lovorova lista
1/2 jušne žlice dimljene mljevene paprike
1 čajna žličica mljevene ljute paprike ( ukoliko volite pikantno )
sol i svježe mljeveni papar ( po potrebi i ukusu )
suho meso ( kožice slanine, kobasice - po želji )
1 jušna žlica koncentrata rajčice
povrtni temeljac ili voda ( po potrebi za podlijevanje )

Sastojci potrebni za prilog od kukuruzne krupice :

1 kg kukuruzne krupice
vode po potrebi ( ili po uputama s vrećice )
sol ( po ukusu i potrebi )
1-2 jušne žlice kiselog vrhnja ( 20 % m.m. )
1,5 jušna žlica ribanog parmezana
malo maslaca ( za premazati kalup )

Postupak :

Prije svega dan ranije leću potopite u vodu i ostavite preko noći da odstoji.

Korjenasto povrće očistite te nasjeckajte. Na plitku masnoću stavite očišćene paprike koje ste prethodno narezali na kocke. Kad paprika pusti vodu i lagano se karamelizira dodajte sitno sjeckani crveni luk, kožicu slanine ( tko voli ) i mrkvu nasjeckanu na sitnije kockice. Pirjajte nekakvih cca 5-10 minuta dok povrće malo uvene. Podlijete po potrebi s temeljcem ili vodom, te ostavite da se kuha na laganoj vatri.

Dodajte leću koju ste prethodno procijedili i oprali pod mlazom vode. Ostavite da krčka na laganoj vatri sve dok leća ne omekša.

Pred kraj kad je leća na pola skuhana dodajte sve navedene začine i koncentrat rajčice te začinite po ukusu.Po potrebi dodajte malo šećera kako umak ne bi bio previše kiseo. Rajčica u ovoj priči imaveliku ulogu, a ta je da sprječava raspadanje povrća, pa je volim dodavati većini jela, a naročito varivima. Ostavite da se kuha još neko određeno vrijeme ili dok se tekućina neizreducira. Po želji kad je sezona rajčica možete i njih slobodno ubaciti u ovo varivo.

Palentu skuhajte po uputama s vrećice iako se ja osobno toga nikada ne pridržavam jer sam naučio koliko je okvirno potrebno vode na koju količinu kukuruzne krupice. Umjesto kukuruzne možete je slobodno zamijeniti i s pšeničnom krupicom.

Skuhanu palentu maknite s vatre te joj dodajte ribanog parmezana i kiselo vrhnje .

Sve sastoje dobro promiješajte da dobijete homogenu smjesu, te je prebacite u kalup koji ste prethodno premazali s tankim slojem maslaca. Ostavite da se u potpunosti ohladi i stegne.

Prije posluživanje palentu izrežite na kocke srednje veličine, te poslužite uz varivo od leće i sezonsku salatu po izboru.

Reducirati ovo varivo možete koliko volite i kako ste najviše navikli, a ovako je to kod mene izgledalo :

Evo me natrag nakon malo više od dva mjeseca pauziranja, no o tome ću u drugim postovima jer sad bih Vam htio predstaviti jednu suradnju i recenziju o čokoladama koje bi se trebale uskoro pojaviti i na hrvatskom tržištu.

Prije nekoliko tjedana dobio sam priliku da isprobam nešto novo na slovenskom tržištu, te da o istim pišem recenzije. Imaju veliku paletu različitih čokoladnih okusa, no najbitnije kod ovih čokoladica je to da sadržavaju veliki postotak kakaovog maslaca, da su organske, veganske,bez glutena, bez ikakavih umjetnih sladila, umjetnih boja i dodatnog šećera i ono po meni najbitnije nema soje iliti sojinog lecitina koji se danas može pronaći pa skoro u svakoj čokoladi.

Ambalaža kao što možete vidjeti na fotografijama izgleda vrlo privlačno, da ne kažem elegantno, zanimljivo i pozitivno. Omotane su srebrnim omotom i vrlo jednostavno se otvaraju. Svaka od ovakvih čokolada teži 60g, te 12 komada slasnih kockica.

Rawr čokolade upotrebljavaju 100 % reciklirani papir. Vrlo jednostavno se svaka kockica čokolade može prelomiti. S obzirom kako su čokolade stigle mi na kućnu adresu tokom ovih ljetnih, vrućih i sparnih dana nisam primjetio da se vrlo lagano otapa što me je dodatno razveselilo, iako ih svakako treba i proizvođači preporučuju da se skladište na tamnim i suhim mjestima. Iliti drugim riječima toplina i nije baš utjecala na kvalitetu ovih čokolada, niti je bila gnjecava na dodir. Prilikom otvaranja ima pravi iskonski miris, a zatim i okus čokolade.

Tokom konzumacije čokolade prvo što se osjeti je blaga gorčina kakaa, a zatim slatki dio koje se na kraju manifestira kao izmjenjivanje slatko-gorkog, gorko-slatkog.

RAWR ČOKOLADA S MENTOLOM

- čokolada sadržava u sebi 68 % kakaovog maslaca

- vrlo je osvježavajuća, hruskava

- ima ukusan i fin miris kakaa, baš kao i mentola

- po meni je najbolje slatka, tj. baš kako bi i trebala biti svaka gorka čokolada s većim udjelom kakaa u sebi

-nakon konzumacije čokolade s jagodama ( i goji bobicama ) i onom s narančom, ova čokoladna s okusom mentola ispire okuse drugih voćnih čokolada pa tokom konzumacije i ne morate usta ispirati s vodom kako biste pravilno osjetili sve okuse drugih čokolada

RAWR ČOKOLADA S VANILIJOM I GOJI BOBICAMA

- čokolada u sebi sadržava 72 % kakaovog maslaca

- ugodnog mirisa i okusa , vanilija mi se malo slabije osjeća u čokoladi

- tek se na kraju kad se potpuno otopi u ustima osjeća vrlo lagana aroma vanilije

Netto količina : 60 g

HRANJIVA VRIJEDNOST :

Energetska vrijednost :                   100 g    | 3 kvadratića
                                      2519 Kj    378 Kj
                                                        606 Kcal    91 Kcal

Masti :    46g    7g
Zasićene masne kiseline :    29g 4g
Ugljikohidrati :    43g    6g
Šećeri : 25g 4g
Vlakna :    6.1g 1.0 g
Bjelančevine : 6.3g 1.0g
Soli :    0.13g    0.02g
Ocjena : 1-10           8

RAWR ČOKOLADA S NARANČOM

- osjeti se miris čokolade, kao i kakaa

- potrebno joj je više od prethodne dvije čokolade da se počne otapati u ustima

- fina, blaga i slatkasta aroma naranče

Netto količina : 60 g

HRANJIVA VRIJEDNOST :

Energetska vrijednost :                   100 g    | 3 kvadratića
                                      2519 Kj    378 Kj
                                                        606 Kcal    91 Kcal

Masti :    46g    7g
Zasićene masne kiseline :    28g 4g
Ugljikohidrati :    43g    7g
Šećeri : 25g 4g
Vlakna :    5.5g 0.8 g
Bjelančevine : 5.6g 0.8g
Soli :    0.04g    ‹0.01g
Ocjena : 1-10                                         10

To bi bilo to što se ove recenzije tiče, a sad da li biste je trebali kupiti ili ne, osobno Vam preporučam da je svakako kupite i isprobate jer nećete požaliti. U svakom pogledu dosta su kvalitetne i ukusne, a uskoro se nadam da ću uspjeti i napraviti nekakav desert s njima te Vam ga reprezentirati.

Sve dodatne informacije možete pronaći na facebook-u ili posjetiti njihovu web stranicu :

FACEBOOK

WEB STRANICA

[Junkie junk :] Punjene vrbovače s prženim krumpirima

[Spontana provjera :] Nešto na žlicu

[Nepromišljenost :] Čokoladni tart s šumskim voćem

[H A T E R I :] Popsicle

[Believe In Yourself:] Pita s lažnim sirom

[Praksom do savršenstva:] Macarons

[Kad nema originala:] Špikani but à la wild

[Samo da se svidim:] Hrenovke u domaćem tijestu

[3,2,1 PECI : ] Kroštule

[Nikada ne reci sve : ] Churros

[Povodilja : ] Tagliatelle s brokulom i chipsom od piletine

[Go green! :] Sok od mlade pšenice

[ Volim te mama! :] Medena Mađarska pita

In memoriam of Vlatka 09.02.1966.g. -25.10.2007.g.

[ Od jednostavnog do kompliciranog :] Čokoladni čupavci

[ Kad tata kuha :] Hruskava salata od kelja s piletinom

[Neka hrana bude lijek :] Pileći lollipops i krilca s prženim krumpirom

[Više luka :] Jetrice na jabukama s kašicom od krumpira

[Najbolje tijesto :] Spatzle s junećim gulašem

[Zamjena:] Varivo od leće s palentom

[Recenzija:] Rawr čokolade